‘A Bigger Bang: Live On Copacabana Beach’ donosi dva sata rokerskog cirkusa u koji su se Stonesi pretvorili do zadnje fazi svoje karijere. Što takvo pretjerivanje utjelovljuje bolje od koncerta koji prati publika brojnija od, na primjer, ukupnog stanovništva jedne Estonije?
Šesnaest dugih godina prošlo je otkako je vjerojatno najveći rock and roll bend u povijesti, The Rolling Stones, objavio svoj posljednji studijski album autorskog materijala. Izlazili su nakon toga poneki singlovi koji bi pratili brojne greatest hits kompilacije, odličan album blues obrada “Blue & Lonesome” i naravno, cijeli niz live albuma iz bogate ostavštine, ali “A Bigger Bang” je i dalje njihova zadnja riječ po pitanju onoga što smatramo albumom u standardnom smislu.
Sada se vraćamo u tu točku njihove karijere budući da je napokon u obliku živog albuma i koncertnog filma, na svim kombinacijama DVD-ova, CD-ova i višestrukih raznobojnih ploča, službeno objavljen “A Bigger Bang: Live On Copacabana Beach” sa snimkom njihovog nastupa iz veljače 2006. s plaže iz naslova u brazilskome Rio de Janeiru, besplatne priredbe koju je sa zemlje i vode uživo pratio nevjerojatan milijun i pol ljudi, što ovaj koncert čini jednim od najposjećenijih rokenrol događaja u povijesti.
Pogled na setlistu otkriva da osim nekolicine pjesama s tada svježeg albuma (“Oh No, Not You Again”, “Rain Fall Down”, “Rough Justice”…) nastup uglavnom donosi zbroj svih onih najvećih hitova koji se s koncertnog repertoara Stonesa nisu micali od sedamdesetih i ranije, od uvodne “Jumpin’ Jack Flash” preko “Sympathy For The Devil” i “Brown Sugar” do zaključne “(I Can’t Get No) Satisfaction”. No, ne može se poreći da je bend u dobroj formi i da zvuče kao da s priličnim entuzijazmom sviraju isti materijal kao u posljednjih četrdesetak godina. Možda ih upravo to čini “vjerojatno najvećim rock and roll bendom u povijesti”.
Najzanimljiviji trenuci snimke događaju se oko polovice nastupa kada se prihvaćaju blues opere o Albertu DeSalvu, zloglasnome bostonskom davitelju, “Midnight Rambler”, koju rastežu do impozantnih dvanaest minuta kao u najboljim danima kada bi Mick Taylor na njoj solirao poput nekog gitarskog vrača u transu. Nakon nje slijedi obrada “Night Time Is The Right Time” iz repertoara Raya Charlesa s vokalnom solo dionicom Lise Fisher te miniset Keitha Richardsa koji preuzima mikrofon na novoj baladi “This Place Is Empty”, a zatim i “Happy” s legendarnog “Exile on Main St.” iz 1972. godine.
“A Bigger Bang: Live On Copacabana Beach” donosi dva sata rokerskog cirkusa u koji su se Stonesi pretvorili do zadnje fazi svoje karijere. Što takvo pretjerivanje utjelovljuje bolje od koncerta koji prati publika brojnija od, na primjer, ukupnog stanovništva jedne Estonije? Energija koju Mick Jagger i društvo prikazuju unatoč poodmakloj dobi jednako je legendarna koliko i materijal koji izvode i upravo u njoj leži najjači adut ovog filma/albuma. Ipak, valja priznati da je u poplavi live izdanja Rolling Stonesa bio objavljen i znatan broj boljih i vrijednijih nastupa benda kojima ćemo se sigurno vraćati češće nego milijunskom ekscesu u Riju.
Ocjena: 7/10
(Mercury Studios, 2021)