‘Tattoo You’ sasvim je solidan album i njegovo reizdanje povodom 40. obljetnice jednako je tako solidno, no govoriti o njemu kao o ‘posljednjem velikom albumu Stonesa’ nema pretjerano smisla, što zbog njegove ‘outtake’ prirode, što zbog činjenice da je bend i u odmakloj dobi snimio ploče koje se ne bi trebalo otpisati kao nevažne.
Mora se priznati da je sve teže pratiti unutarnju logiku prema kojoj The Rolling Stones objavljuju reizdanja svojih albuma, pa tako nakon što smo lani dobili raskošni paket s “Goats Head Soup” izvorno izdanim 1973., sad skačemo osam godina i pet studijskih albuma (ili šest ako ubrojimo i kolekciju neobjavljenih starih snimaka “Metamorphosis” iz 1975.) unaprijed kako bismo obilježili četrdesetu obljetnicu ploče “Tattoo You” kojoj se i danas opet tepa kao “posljednjem odličnom albumu Stonesa”.
“Tattoo You”, dakle, izlazi 1981., a zapravo ni tada u pitanju nije bio “novi album Stonesa” u klasičnom smislu, već radije kolekcija izvadaka s ploča nastalih u sedamdesetima, od spomenutog “Goats Head Soup” pa do kraja desetljeća. Ipak u tom trenutku i ostaci iz prošle dekade kvalitetom su nadmašivali tadašnji kreativni output benda, onaj zabilježen na prethodnom albumu “Emotional Rescue”, a pogotovo sve što će uslijediti na narednim izdanjima “Undercover” i “Dirty Work”.
Prva strana ploče sadržavala je nabrijane rock pjesme koje bi na pločama iz tog vremena uglavnom služile kao materijal za popunjavanje rupa između većih hitova, no među njima se svakako ističe “Start Me Up” koja će zaživjeti kao klasik u repertoaru benda. Na drugoj strani okupljene su pjesme uglavnom sporijeg tempa, a posebno se izdvaja drugi popularni singl koji zatvara ploču, “Waiting On A Friend”. Nije da između ova dva hita nije bilo stvari za pamćenje, tu su nabrijana “Hang Fire” i “Little T&A” Keitha Richardsa koja je glazbeno jedan od najdojmljivijih komada, ali četrdeset godina kasnije pati zbog teksta koji će se danas sigurno tumačiti kao seksistički (stihovi poput “My tits and ass with soul” zvuče posebno loše).
Deluxe verzije reizdanja albuma Stonesa obično uključuju i disk s izvacima te po jedan koncert iz razdoblja izlaska albuma i “Tattoo You” po tom pitanju nije iznimka. Izvaci su obično nedovršene pjesme kojima bend nanovo snima određene gitarske ili vokalne dionice. Ovaj postupak je nepopularan i nerijetko ne uspijeva u potpunosti u svojim nakanama, ali vjerojatno ne postoji elegantniji način da se pjesme dovedu u stadij gotovosti kako bi bile vrijedne objavljivanja. Na “Tattoo You” riječ je o čak devet skladbi, gotovo cijelom albumu izvadaka s albuma izvadaka. Uz pokoji vrijedan original poput “Living In The Heart Of Love” koja je odabrana kao najavni singl reizdanja, tu je i nekoliko dobrih obrada kapo što su “Shame Shame Shame” blues legende Jimmyja Reeda, “Troubles A’ Comin” vokalnog kvarteta The Chi-Lites i vjerojatno najbolje pjesme među njima, “Drift Away” soul pjevača Dobieja Grayja. Za kraj je sačuvana i jedna rana verzija “Start Me Up”, više u reggae stilu nego onom rokerskom u kakvom je poznajemo, no ova ipak ni približno ne dostiže snagu slavnije verzije.
Kao live dodatak reizdanju odabrana je cjelokupna snimka koncerta sa stadiona Wembley iz 1982. godine. Prethodno je kao službeni album s ove turneje objavljen slabašan “Still Life” koji pokriva otprilike polovicu seta s nastupa na Wembleyju, uključujući i relativne raritete u vidu obrada R&B hita grupe The Miracles predvođene Smokeyjem Robinsonom te “Twenty Flight Rock” pionira rock and rolla Eddieja Cochrana. Nova snimka im pridružuje i “Chanitily Lace” na kojoj Stonesi jednostavno nisu uspjeli prenijeti šarm izvorne verzije Big Boppera. Londonski se koncert mnogo više oslanja na starije albume, ponajviše na “Some Girls” koji bismo mogli proglasiti posljednjim remek-djelom benda, nego na aktualnu ploču s koje su izdvojene tek “Neighbours” i “Black Limousine”, te naravno “Start Me Up” i “Hang Fire”. Ostatak seta sačuvan je za kolekciju najvećih hitova koje možete čuti na gotovo svakom live albumu grupe.
“Tattoo You” sasvim je solidan album i njegovo reizdanje povodom 40. obljetnice jednako je tako solidno, no govoriti o njemu kao o “posljednjem velikom albumu Stonesa” nema pretjerano smisla, što zbog njegove “outtake” prirode, što zbog činjenice da je bend u odmakloj dobi snimio ploče poput “A Bigger Bang” ili kolekcije blues obrada “Blue & Lonesome” koje se ne bi trebalo otpisati kao nevažne. Teško je predvidjeti do kojeg će nas reizdanja unutarnja logika benda odvesti dogodine, pogotovo nakon što smo sad već ugazili u minsko polje osamdesetih. Ali možda ni ne bi bilo loše čuti još ponešto iz tog često otpisivanog i marginaliziranog razdoblja u diskografiji Stonesa.
(Polydor Records, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
