Riječi electro dvojac The Siids kojeg čine Darko Terlević i Stanislav Grdaković privukli su prošle godine pažnju izuzetno kvalitetnom singl-trilogijom ‘Meaningless/Weightless’, ‘Lovers’ i ‘Giving Myself To You’, što je ubrzo dovelo i do klupskih koncertnih angažmana. Ovog proljeća su singlom ‘Lovers’ najavili objavljivanje prvog albuma, a 26. lipnja će nastupiti u sklopu Sweet&salt festivala Sailor koji se održava u Rijeci i tom prilikom će podijeliti pozornicu s Josipom Lisac, IvaneSky&Mr.Lee, te grupom Chui. Sve navedeno je razlog razgovora s Darkom i Stanislavom kojima je jedno zajedničko putovanje u Australiju utrlo put u novo životno i kreativno poglavlje.
Za početak, kako su nastali The Siids, koja je geneza, obzirom da ste iskusni glazbenici, i koja je uloga Australije u svemu tome?
Darko Terlević: Nakon kreativne pauze te prestanka rada grupe Morso u siječnju 2016. odlazimo i putujemo dijelovima Australije gdje inspirirani okolinom stvaramo i dobivamo ideju za bend. Estetiku zvuka i slike bilježimo na laptopu, te stvaramo prve skice koje kasnije razrađujemo i dorađujemo u Rijeci. Australija je bila ključna za ovo što su THE SIIDS, ali ne isključivo zbog same sebe, već je bila mjesto na koje smo u neku ruku pobjegli i maknuli se od svega što smo do tada radili, te smo si na taj način omogućili čistu glavu i potpuni reset.
Ako kultura i kvaliteta ne dopiru do malo šireg broja ljudi onda je problem u onima koji ju plasiraju i već u samom startu onemogućuju komunikaciju sa zajednicom, te nisu u stanju zainteresirati neku novu djecu za svoje projekte, a to bi svima nama trebao biti glavni cilj.
Koja je bila okosnica, tj. gdje ste se našli i kako definirali zvuk u smislu kako trebaju zvučati The Siids, obzirom da je tu puno stvari suprotnost zvuka grupe Morso?
Stanislav Grdaković: Nismo puno mozgali niti se ograničavali. Pjesme su jednostavno došle u vrlo kratkom roku. Što se tiče zvuka, do tada smo uvijek imali organski pristup stvaranja glazbe s bendom. Obzirom da smo ovoga puta samo nas dvojica, odlučili smo na tome bazirati i zvuk. Elektronska baza s organskim instrumentima. Miješanje analogne teksture osamdesetih sa suvremenijom bojom zvuka i recentnijim načinom aranžiranja glazbe. Kad sve skupa zbrojimo cilj je bio spojiti tvrdoću i konkretnost elektronike te energiju i ljudskost u organskom pristupu glazbi.
Kako je došlo do neobičnog imena The Siids?
Stanislav: Vrlo jednostavno bez mistike, Stane i Darko. ali naravno i poveznica sa Sydneyem.
Zanimljivo je bilo vaše predstavljanje sceni prošle godine. Malo njih uđe konceptualnost već na samom početku. Vi ste to napravili trilogijom singlova „Meaningless/Weightless“, „Lovers“ i „Giving Myself To You“. Možete li nešto više reći o tome?
Darko: Stari smo fanovi konceptualnog filma i videa. Zvučnu sliku pjesama htjeli smo preslikati u tri crno bijela videa koji bi bili kao svojevrsni mini filmovi i imali poveznicu te iste napraviti u suradnji s renomiranim riječkim fotografom Kristijanom Vučkovićem koji je ranije surađivao s Morsom. Htjeli smo izaći pred ljude na što konkretniji način te što je moguće bolje povezati glazbu sa videom. Mislimo da je način za to napraviti služeći se baš formom konceptualne trilogije bio idealan. Lokacije i način na koji Kristijan to snimio savršeno su se saživjele s glazbom i dale joj dodatnu dimenziju.
Ovog proljeća ste singlom „Feeling“ ujedno najavili i debitantski album, no ono što treba istaknuti jest podatak da je to prva pjesma koju ste zajednički napravili prije spomenute trilogije singlova. Jeste li je namjerno čuvali kao prethodnicu budućeg albuma ili je prvotno imala sudbinu ‘prvih mačića’?
Darko: „Feeling“ i „Meaningless/Weightless“ su zapravo jedine dvije stvari na albumu koje su nastale u jednom dahu, te su u autorskom smislu gotovo identične prvoj improvizaciji. Obzirom da nas je „Meaningless/Weightless“ predstavila kao bend, „Feeling“ je bio logičan odabir da nas uvede u prvo izdanje.
Pjesma je nastala u Sydneyu, ako se ne varam?
Stane: Tako je. Nakon jednog manje aktivnog dana šetanja i istraživanja grada, našli smo malo vremena navečer za kreativu. Otvorili laptop, bacili akorde i melodije, te kroz pola sata dobili kostur pjesme i demo tekst. Stvar je savršeno precrtala naše stanje, a to je da što god radio jedino je bitno da pustiš kočnice i prepustiš se osjećajima.
Obzirom da ste synthpop konceptualci koji je put kojim ste krenuli u stvaranje debitanstskog albuma. Nižete li singlove kako vam dolaze, ili ste prvo napravili slagalicu koja je tražila ‘svoje pjesme’?
Darko: Po tom pitanju stvarno nije bilo nikakve matematike. Izabrali smo stvari koje smo u tom razdoblju smatrali najboljima i koje će nas najbolje predstaviti i prikazati publici tko smo i što radimo. Uz promo video često snimamo i live video originalnog ili akustičnog aranžmana. Osobno uvijek volim pogledati i osjetiti energiju benda uživo. No nekakav načelni plan i program ipak postoji, pa tako planiramo izbaciti još jedan singl i video pri izlasku albuma na jesen.
U kojoj je fazi album i kad ga planirate objaviti?
Darko: Album je gotov i u cijelosti izmiksan. Još preostaje poslati ga na mastering i definirati stvari oko omota. Stara smo škola pa će osim u digitalnom izaći i u fizičkom CD formatu, a nadamo se nešto kasnije i na vinylu. Datum još nismo definirali, a izlazi u izdanju Dallas Recordsa.
Ono što je konstantna boljka rock glazbenika jest nedostatak specijaliziranih klupskih prostora, no u synth popu je situacija kudikamo teža. Govorim iz iskustva jednog Zagreba, jer primjetan je rast izvođača upravo s te scene, no još uvijek ne postoji neki klub ili pak program koji ih objedinjuje i odgaja publiku za tu vrstu glazbe. Kakva su vaša iskustva?
Stanislav: Pa iskreno mi se ne osjećamo tako da ne pripadamo rock ili bilo kojem drugom underground profiliranom mjestu. Svi mi koji radimo glazbu za ljude koji vole glazbu i kojima je ona neizostavna u načinu života, trebamo mjesta u kojima nema ladica nego je jedino kvaliteta bitna. Nažalost baš takvih mjesta nedostaje.
Uskoro nastupate na riječkom Sailor Festivalu koji je ove godine najprofiliraniji gledano po stilskim odrednicama izvođača. Držite li to značajnom prigodom za predstavljanje The Siidsa u matičnom gradu?
Stanislav: Sailor je zasigurno festival koji koncepcijski nije, a mislim da niti neće skidati gaće. Prije svega iznimna nam je čast što smo dobili priliku dijeliti stage s divom Josipom Lisac te svirati i predstaviti Rijeci ono što će uskoro biti naš album. Ja osobno mrzim elitistički koncept bilo kojeg kulturnog programa. Sailor je pravi način da se pokaže da stvari ne moraju biti takve. Ako kultura i kvaliteta ne dopiru do malo šireg broja ljudi onda je problem u onima koji ju plasiraju i već u samom startu onemogućuju komunikaciju sa zajednicom, te nisu u stanju zainteresirati neku novu djecu za svoje projekte, a to bi svima nama trebao biti glavni cilj.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
