The Strange i My Buddy Moose u Vintage Industrial Baru – Merry Fucking Christmas

Vrijeme je darivanja, a kakav smo ljepši dar mogli zamisliti od Chrisa Eckmana i The Bambi Molestersa od oživljavanja jednog od najboljih glazbenih projekata proizašlog iz ovih krajeva u ovom tisućljeću?

The Strange u Vintage Industrial Baru (Foto: Roberto Pavić)

“Merry Fucking Christmas!” Bile su to prve riječi koje je Chris Eckman prozborio u mikrofon pred punim Vintage Industrial Barom na božićnom koncertu projekta The Strange koji je s najboljim surf rock bendom na svijetu pokrenuo prije dvanaest godina. I ponovio je te riječi još mnogo puta između pjesama. Merry Fucking Christmas, indeed.

The Bambi Molesters otvorili su nastup mini blokom od tri pjesme prije nego im se slavni frontmen pridružio i otpjevao naslovnu pjesmu s jedinog albuma kojim su nas davno počastili, “Nights of Forgotten Films”. I od prvih taktova je bilo jasno što ovu kombinaciju čini tako moćnom. Ima tu svega, od bambijevskog surfa i kaubojskog twanga, preko fine nostalgije za šezdesetima, do Chrisovog autorskog potpisa kojim je obilježio The Walkabouts i solo karijeru.

The Bambi Molesters u Vintage Industrial Baru (Foto: Roberto Pavić)

Setlista se u početnom dijelu susreta nastavila trasom zacrtanom na studijskom izdanju. Uslijedio je, dakle, singl “Tonight, I Will Say Anything”, ali bend nije bio osobito zadovoljan izvedbom, pa će je ponoviti zagrijaniji (pregrijani?) i na bisu bisa kao posljednju točku. Nakon toga Chris je odložio akustičnu gitaru koju je dotad svirao i koncert uglavnom nastavio u stilu rasklimanoga ‘croonera’, naslanjajući se na stalak s mikrofonom u ruci, poput kakvog nabrijanog Sinatre.

Nakon toga uslijedila je “River of Twilight”, jedna od tri Daliborove pjesme koje su albumu dale jednu drugu dimenziju, onu pop sentiša iz šezdesetih, pa zatim “See It In the Dark”, prije nego je s kraja ubačena “Girl on Death Row”. Odabir ove obrade Leeja Hazlewooda, jednog od najpodcjenjenijih kantautora svih vremena otkriva i koliko snage The Strangea počiva u njihovoj eklektičnosti. Mogli su od ovog ionako premalo poznatog pjevača uzeti i koju poznatiju i privlačniju pjesmu, ali ova rezignirana balada o moralu i pravosuđu savršeno se uklopila kako u album, tako i u živi set benda.

The Strange u Vintage Industrial Baru (Foto: Roberto Pavić)

Sam izbor Hazlewooda ne bi dovoljno rekao o eklektičnosti benda kada mu se uz bok ne bi stavili Echo & the Bunnymen čija “Villiers Terrace” prethodi Leejevoj pjesmi na albumu. A kad smo već kod obrada, Chris nam je u intervjuu natuknuo kako je The Strange za ovaj koncert pripremio još jednu. Nakon što je “Nights of Forgotten Films” odsviran u cijelosti, bilo je jasno da će bend na bis izaći upravo s tom novom obradom. Vjerojatno sam bio jedini koji je vrisnuo od zadovoljstva kada sam otkrio da je riječ o pjesmi “Suntrapper” kultnog australskog sastava The Triffids za kojeg zna puno premalo ljudi u našem okruženju. Ako bi se u tom smjeru krenuo stvarati potencijalni novi album The Strangea, mogle bi se otvoriti sasvim nove blistave stranice ove ponovno probuđene priče.

My Buddy Moose u Vintage Industrial Baru (Foto: Roberto Pavić)

Kao predgrupa The Strangeu nastupio je bratski bend My Buddy Moose koji je veći dio nastupa odlučio posvetiti upoznavanju publike s materijalom s nadolazećeg albuma koji već neko vrijeme dovršen čeka objavu. Sudeći po novom materijalu, bend je u kreativnom usponu, a i sam Eckman mi je u prolazu natuknuo da ga je čuo i da je bolji od prethodnog koji je on producirao. Netom prije koncerta objavili su singl “Terrible Place”, ali čini se da ta pjesma djeluje previše generički u usporedbi s drugim, mahom laganijim stvarima koje su nam sinoć premijerno prezentirali Mooseovci, pa s određenim entuzijazmom očekujemo njihovo novo izdanje.

The Strange nas je sinoć nakon mnogo godina podsjetio na to što besprijekoran instrumentalni bend poput Bambi Molestersa može kad mu se kao frontmen doda jedan od najboljih autora zapadne hemisfere. I kako bi sjajno bilo da ovaj projekt doživi sljedeće poglavlje nakon trinaest suhih godina. Ali čak i ako to ne doživimo, ovoga Božić dobili smo na dar njihovo rijetko ukazanje. Merry Fucking Christmas indeed.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X