The Strange u Vintage Industrialu – rock and roll prijateljstvo

Nije se sinoć u Vintage Industrialu jednom začulo pitanje zašto The Strange opet nastupaju u Zagrebu, četiri mjeseca nakon promocije albuma ‘Echo Chamber’ u Tvornici kulture. Jest da se to kosi s nekim uobičajenim strategijama koncerata u glavnom gradu, no ta grupa prevođena Daliborom Pavičićem i Chrisom Eckmanom dala je vrlo jednostavan i neizravan odgovor na to pitanje.

  • 86
    Shares
The Strange u Vintage Industrialu (Foto: Boris Podobnik)

Ono što rijetko koji bend može sakriti jesu situacije kad se koncerti odrađuju ili kad se sviraju iz gušta. The Strange je jučer u Vintage Industrialu dokazao ovo potonje. Taj mnogoljudni bend željan je svirke koliko god je svjestan da mnogim klubovima njegov line-up predstavlja problem. Željni su izvođenja tih pjesama i fluida koji se pri tom stvara. Nije tu samo riječ o tome da se bore s kompliciranom situacijom u kojoj je jedna postava snimila album, a druga ga izvodi uživo i da se treba skinuti taj neki ‘plaćenički predznak’. Ispravno je da je taj novi The Strange kliknuo i da prolazi kroz pjesme s velikim žarom, kao što s istim žarom izvode pjesme zajedničkih uzora poput Echo And The Bunnymena pronoseći ideju novootkrivenog ‘rock and roll prijateljstva’.

Mislim, surađivali su u raznim situacijama i oblicima dosad Eckman, Pavičić i grupa My Buddy Moose, ali ova formacija The Strangea, koja je isprva započela kao riskantna avantura u svrhu promocije albuma, ‘zapekla’ se u punokrvni bend. Uživo je to slika rock veterana u ‘sigurnoj vožnji’, no njihovu zaigranost i guštanje u izvedbi lako bi se moglo pripisati i nekoj grupi mladih entuzijasta, što je samo još jedan dokaz kako je riječ o jednom od najboljih rock bendova koji se ovog trenutka može na ovim prostorima uhvatiti uživo.

The Strange u Vintage Industrialu (Foto: Boris Podobnik)

‘Vožnja’ je dakako počela već s prvim taktovima „Lonesome Rider“ nakon čega su se u prvom dijelu nizale pjesme s „Echo Chamber“ albuma, da bi u središnjem dijelu koncert na trenutak prekinuli Zvonimir Bučević Buč i Andrej Babić i iskoristili tu priliku da u ime HGU-a predaju nagradu trubaču Andreju Jakušu za najboljeg ovogodišnjeg instrumentalista, po izboru te institucije. Pomalo čudna situacija, no u tom trenutku mi je prošla misao kako je The Strange, iako je na natječaju dobio sredstva od HDS-a za snimanje albuma, nije s niti jednom nominacijom okrznuo ovogodišnji Porin. Pa, eto, i ovim putem koristim priliku i na sličan način prekidam ovaj report podsjećanjem na taj propust kojeg pripisujem biračkom tijelu te nagrade, iako, opet, nisam siguran kakve bi to koristi donijelo grupi The Strange i njenim ‘čudnim putevima’ koji se u ovom trenutku, po pitanju glazbe, tako predivno ukazuju.

Drugi dio koncerta donio je, meni posebno drage, pjesme „Killing Time“, „Fast Train To Nowhere“ i „Dime A Dozen“. Potonja je po toploj reakciji publike definitivno pun pogodak po pitanju izbora za singl, a kraj je donio dvostruki bis na kojem je bend uklizio u’ petoj brzini’ na teren omiljenih hommagea koje su prilagodili svojem izričaju, a riječ je o klasicima iz sedamdesetih poput „Rock And Roll Friend“ grupe The Go-Betweens i „Suntrapper“ od The Triffidsa. Dakle, potpuni vintage trip u Vintage Industrialu.

White On White u Vintage Industrialu (Foto: Zoran Stajčić)

Večer je također odlično započela uz White On White, isprva umjetnički pseudonim, a sinoć i bend riječkog kantautora Marka Rogića, koji je po njegovim riječima jučer prvi put s White On White nastupio „dalje od tunela Tuhobić“. Rogić je bio izuzetno dobro raspoložen i za svirku i za narativno predstavljanje između pjesama. White On White je zanimljiva kombinacija njegove sjetne i pomalo mračne poetike uz akustičnu gitaru koju dinamički zna iznenada progutati ‘električna kotrljajuća eksplozija’ benda što je posjedovalo dovoljno magnetizma i u smislu faktora iznenađenja. Pored Rogića iskazao se i multiinstrumetalist Darko Terlević, posebno kad je zasvirao lap-steel. Čvrsta povezanost riječkog ‘americana plemena’ iskazana je i kroz gostovanje Luke Benčića (My Buddy Moose, The Strange) na harmonici u jednoj od pjesama. Općenito, sinoć je Vintage Industrial bio u znaku toplog i iskrenog rock and roll prijateljstva, kako na pozornici, tako i ispred nje.

  • 86
    Shares

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X