‘The Witcher’ – napokon magija!

Netflix je 20. prosinca objavio iščekivanu seriju ‘The Witcher’ koja je podijelila mišljenja kritike i publike, ali poklonici fantasy žanra neće biti razočarani (dakako, ako su stariji od 16, jer ima i golotinje i nasilja).

‘The Witcher’

Poljski pisac Andrzej Sapkowski 1986. objavio je prvu u seriji knjiga pod krovnim naslovom “Witcher” (polj. “Wiedźmin”), koja je, kao i druga, zbirka (i prije objavljivanih) kratkih priča, dok su ostalih pet nastavaka romani s objedinjenom radnjom i narativnom strukturom. CD Projekt Red 2007. izbacuje prvu kompjutersku igru “The Witcher”, kojoj je treći nastavak “The Witcher 3: Wild Hunt” (2015.) osigurao kultni status i milijunsko fanovlje. Igre crpe podatke iz knjiga, ali ipak imaju svoju radnju, uvjetovanu izborima lika, kao i druge igre s oznakom RPG.

Prva sezona Netflixove serije je adaptacija knjiga, ali ne prati ih dosljedno, kao npr. u “Gospodaru prstenova”, nego kombinira vremenske linije iz više knjiga, odnosno pojedinih kratkih priča i prvog romana “The Blood of Elves”. Pritom je naracija postavljena pomalo kao zamka, i tek u trećoj epizodi dobivamo potvrdu da se radi o različitim vremenima radnje ovisno o likovima, što se, ako pratite imena bitki i bacite se na malo matematike, može razotkriti i u prvoj epizodi. Do finala vremenski rascjep je eksplicitno prikazan tako da se ne morate mučiti jer na kraju sve sjeda na svoje mjesto. Osim toga, izmijenjeni su neki detalji radnje knjiga, ali opći ugođaj je pogođen, za razliku od prijašnjih poljskih ekranizacija iz 2000-ih (film i serija), koje vjernije prate knjige, ali Netflixovoj verziji ipak ne mogu parirati.

O čemu se tu radi? Witcheri su mutanti koji su nakon magijskih rituala dobili posebne moći i prošli iscrpnu obuku za borbu protiv čudovišta. Pratimo avanture witchera Geralta od Rivije, koji je i protagonist igara i knjiga. U seriji ga besprijekorno glumi Henry Cavill, a pohvalio ga je i autor knjiga Sapkowski. Cavill je i sam veliki obožavatelj i igara i knjiga, što se vidi kada stane u kadar i jednostavno dominira. Neki će možda reći da nije teško odglumiti gomilu ljutitih izdisaja, ali čovjek je kroz to uspio prenijeti osjećaje, a sve je odradio pod punom šminkom i s narančastim lećama. Fizičku formu neću uopće spominjati, tip je Superman. Na ekranu je vidljiva i povezanost koju ima s kobilom Roach (u poljskom originalu zove se Płotka; u seriji je glumi konj imena Zeus, s kojim je Cavill trenirao po 6 sati dnevno da bi održao tu vezu). Osim toga, osvojio je internet kad je u intervjuu za NME na pitanje “X-Box ili Playstation?” – odgovorio: “PC” (ovdje na 2:33) – i tako postao mesijanska figura u toj velikoj nerdovskoj raspravi.

Geraltova sudbina povezana je s jednom od protagonistica Ciri, koju igra Freya Allan (prvo je odabrana za sporednu ulogu Marilke, ali nisu mogli naći Ciri i na kraju su je dali njoj i našli novu Marilku). Ciri je princeza u matrijarhalnom kraljevstvu koja često voli pobjeći iz dvora i igrati se s običnom djecom na trgu u gradu Cintri te praktički ne zna koliko je stvarnost okrutna, ali od kraja prve epizode mora se naučiti snalaziti, a istovremeno polako otkriva svoje urođene magične moći. Treći glavni lik je čarobnica Yennefer, koju igra Anya Chalotra, a upoznajemo je u drugoj epizodi, kroz priču o njenom školovanju, odnosno originalni sadržaj koji se ne pojavljuje u izvornim materijalima adaptacije, nego se samo spominje na par mjesta. Ni Chalotra ni Cavill nisu imali kaskadere, nego su sami odradili sve scene, uključujući i borbe.

Uz njih dolaze zanimljivi, ali ne uvijek višedimenzionalni, sporedni likovi, među kojima bih svakako istaknula Cirinu baku, kraljicu Calanthe (Jodhi May), koja baš i nije tipična baka, te osvajača srca barda Jaskiera (tako nazvanog i u knjizi, dok je u igri Dandelion) kojeg igra Joey Batey. Usput, pjesma “Toss a Coin to Your Witcher” u četiri dana ima preko milijun i pol pregleda na YT. Batey ju i pjeva, a inače je jedan od vokala britanskog indie-folk benda The Amazing Devil. Jaskier je baš pravi iritantni i naoko beskorisni bard koji pjeva o preuveličanim ili od temelja izmišljenim Geraltovim avanturama, pri čemu se npr. u četvrtoj epizodi postavlja suodnos povijesti, odnosno Geraltove verzije događaja, i priče iz bardovog hita. Osim njih dvoje, među sporednim likovima ističe se i Yenneferina rektorica Tissaia, u odličnoj izvedbi MyAnne Buring, koja je inače u igri “Witcher 3: Wild Hunt” dala glas vojvotkinji Anni Henrietti.

Kasting nije pogođen za nekoliko likova, što je razbjesnilo jedan dio obožavatelja, ali čak i oni koji su potpuno poludjeli ipak se slažu da je serija, kad se sve zbroji i oduzme, aposlutni pogodak. S druge strane, kritičari su se zgrozili, pa na Rotten Tomatoes u trenu nastanka ovog teksta ocjena kritike iznosi 56%, a publike visokih 93%. Tu nije kraj apsurdu, na portalu Entertainment Weekly izdali su recenziju, tj. negativno ocijenili seriju a da je nisu ni pogledali od početka do kraja. (A ja se mislim stignem li je u blagdansko vrijeme pogledati još jednom prije nego napišem ovaj tekst…) Srećom, istrolali su ih em fanovi, em ljudi koji očekuju barem neku sitnu dozu profesionalnosti, pogotovo ako je mišljenje koje se prezentira pljuvanje po dosad najbolje ocijenjenoj Netflixovoj originalnoj produkciji (na IMDb-u, skoro 80.000 glasova za ukupan prosjek od 8,8).

U toj priči vrlo važnu ulogu ima činjenica da Netflixovi producenti ne pretendiraju nagradama, ocjenama ili trenutnoj holivudskoj klimi, nego fanovima i čistoj gledanosti. Sudeći po popularnosti igre, znali su da će imati sigurnu publiku ako se drže kanona, ili ako dobro izvedu magiju i borbe. Taj dio napravili su besprijekorno. Najveći prigovori idu na kasting i vrijeme radnje, ali Netflix ima podatke o bindžanosti svojih serija i kladim se da su računali na to da će ljudi htjeti seriju pogledati ispočetka jednom kad dođu do zadnje epizode i da su zato vremenske linije takve kakve jesu. Osim toga, meni osobno je ta ispremiješanost odličan naracijski izbor jer je neobičan i inovativan način pripovijedanja, a i zahtijeva od gledatelja da malo uključe klikere, umjesto da nam je sve servirano za pasivnu konzumaciju.

Nekoliko kostima je zaista problematično, a među njima se ističe masovni kostim, odnosno oklop vojske Nilfgaardiana. Osim toga, tijekom prvih par epizoda muzika u pozadini dijaloga mi se činila kao pretjeran detalj, ali to ustvari daje gejmersku atmosferu scenama i do treće epizode sam se skroz navikla. Tome sigurno pomaže scenarij Lauren Schmidt, koja je i showrunnerica. Mrgud Geralt ima poprilično dobar smisao za humor, a i često je pametniji od svojih sugovornika, što je preneseno iz izvornog materijala, pa su dijalozi pitki i zabavni. Ironično, Geraltova najčešće izgovorena rečenica je “hm”. Čak se po netu predlaže drinking game za ponovno gledanje: pijte svaki put kad Gertalt kaže “hm” te svaki put kad netko kaže “destiny”.

Ako ste poklonici fantasyja, bez obzira jeste li igrali ili čitali izvorni materijal, u ovoj seriji moglo bi vam se dosta toga svidjeti. Ako niste, možda se nađete na strani kritičara. U svakom slučaju, scene borbi su na samom vrhu moderne televizijske produkcije i uvjerljive su čak i kad uključuju efekte magije, a to nije uvijek slučaj s kinemetografijom žanra, u kojoj se magija najčešće svodi na goli minimum jer je preskupa.

Druga sezona počinje se snimati u veljači 2020. a očekuje se 2021. Kada se upustio u produkciju, Netflix je računao da će ovo biti sljedeća Igra prijestolja, ali najiskrenije se nadam da neće, nego da će imati svoj folklor i svoju baštinu, koju ćemo do nastavka priče s guštom istraživati i analizirati.

Ocjena: 9/10

(Netflix, 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X