The Zagreb Jazz Quartet ‘The Zagreb Jazz Quartet’ – Pogled u BP

Prema najvećim imenima jazza osjećam identično strahopoštovanje kao prema skladateljima klasične glazbe – radovi Johna Coltranea, Charlieja Parkera ili Milesa Davisa za mene će uvijek ići u istu rečenicu čak i s nekim znamenitim simfonijama. U tom, najodabranijem od svih odabranih društava svoje mjesto ima i jedan hrvatski sastav, veliki Zagreb Jazz Quartet, čiji je istoimeni album ovih dana doživio svoje dugo iščekivano reizdanje.

  •  
  •  
The Zagreb Jazz Quartet ‘The Zagreb Jazz Quartet’

Za početak, malo povijesti – najjaču jazz skupinu ovih prostora 1959. je godine okupio vibrafonist Boško Petrović, nakon čega se u narednom desetljeću ustalila postava koju su uz njega sačinjavali pijanist Davor Kajfeš, kontrabasist Miljenko Prohaska i bubnjar Silvije Glojnarić. Činjenica da potječu iz zemlje iza željezne zavjese nije ih spriječila da postanu izuzetno cijenjeni diljem Europe i svijeta, što potvrđuje i govor Willisa Conovera, slavnog jazz producenta i voditelja na Glasu Amerike, koji otvara ovaj album. Usprkos uspjesima i ugledu, članovi grupe u jednom su trenutku krenuli svaki svojim putem, no u listopadu 1984. ti su se putevi ukrstili na pozornici Gavelle, gdje su održali upravo savršeni koncert. Isti je dvije godine kasnije objavio Jugoton, čiji ga je nasljednik Croatia Records vratio na police dućana povodom 35. obljetnice.

Zagreb Jazz Quartet u jazz je uspio donijeti nešto relativno novo i egzotično, a to je jak utjecaj tradicionalne glazbe, najočitiji u „With Pain I Was Born“, jednoj od najpoznatijih i najboljih Boškovih kompozicija. Tijekom skoro osam minuta pratimo efektnu i instant prepoznatljivu etno temu kako se razgrađuje i nadograđuje, pretvara u nešto potpuno drugačije i ponovno vraća na početak, vođena briljantnom međuigrom vibrafona i klavira, uz Prohasku i Glojnarića koji u malom prstu imaju izrazito kompleksne, nepravilne ritmove. Sljedeće skladbe, također Petrovićeva „Valse For Jazz Mama“ i Prohaskina „Intima“ zvuče kao da smo se vremenskim strojem vratili u njujorški Cotton Club, gdje im se, u pauzi svog legendarnog orkestra, za klavirom pridružio Duke Ellington.

Završnica, odnosno Kajfešove „Ornaments“ i „Eftertanke“, vodi nas na još jedan krug jazz istraživanja jugoslavenske glazbene tradicije, pri čemu vrhunac ove prve nedvojbeno predstavlja Glojnarićev solo na bubnju, kao i njegova skoro pa simbioza s Boškovim vibrafonom. Eho tih fuzija odzvanja sve do današnjih dana i izvođača poput Tamare Obrovac ili Borne Šercara.

Za naslov recenzije parafrazu stare pjesme Haustora nisam uzeo slučajno – ne samo da će Petrovićeve inicijale u sekundi prepoznati svaki, čak i manje upućeni pratitelj žanra, već je riječ o albumu koji, uz podsjećanje na ‘bolju prošlost’, pruža i nepobitni dokaz da se takav jazz sastav u Hrvatskoj više nikada neće pojaviti.

Ocjena: 10/10

(Jugoton / Croatia Records, 2021.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

  •  
  •  

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X