Redatelj Igor Stoimenov snimio je dokumentarni film ‘Bijelo dugme’ kojim je ugradio još jednu ciglu u mitsku kulu o najpopularnijem jugoslavenskom bendu. Za demistifikaciju izgleda da ni dvadeset godina nije dovoljno dug vremenski odmak.
„Nemam namjeru davati film na bilo kakav filmski festival u Hrvatskoj“, izjavio je srpski redatelj Igor Stoimenov krajem rujna prošle godine na Weekend Media Festivalu održanom u Rovinju. Riječ je bila o dokumentarnom filmu „Bijelo dugme“, alegorijskoj priči u kojoj se isprepliće povijest najpoznatije jugoslavenske grupe i kraj povijesti Jugoslavije. Stoimenov je to tada izjavio i dijelom kao posljedicu propasti pregovora s HTV-om na kojem je htio da se prikaže dokumentarac, ali je dobio odgovor kako još uvijek nije „sazrjelo vrijeme“ za prikazivanje takvog filma. Svega godinu dana kasnije vrijeme je, čini se „sazrjelo“. Projekcijom filma „Bijelo dugme“ otvoren je 2. Starigrad Paklenica Film Festival – međunarodni festival glazbenog dokumentarnog filma, a obzirom na to koliko je vremena Đelo Hadžiselimović proveo u društvu Igora Stoimenova, dokumentarac će vjerojatno doživjeti i svoju premijeru na hrvatskoj dalekovidnici. Kanjon Paklenice gdje je za tu priliku bilo postavljeno kino na otvorenom za tristotinjak gledatelja pokazao se kao dobar lakmus papir za reakciju koju će eventualno izazvati film kad/ako se prikaže na HTV-u. Publika je bila zadovoljna nakon projekcije. Toliko o kontradiktornoj priči „sazrijevanja nacije“.
No kontradiktornim se prikazao i sam Stoimenov, inače plodan redatelj koji potpisuje oko trideset dokumentarnih naslova koji se bave pop fenomenima bivše države, među koje spada i Bijelo dugme. Tri i pol godine je proveo u skupljanju građe, intervjuiranju aktera, suvremenika i rock kritičara, odnosno u oblikovanje dokumentarca u kojem se ne pojavljuje niti jedan od pjevača tog benda. „Oni nisu bitni. Uostalom kod nas na Balkanu je normalno da se ljudi posvađaju i zamrze i ne komuniciraju po dvadeset godina. Željko Bebek vjerojatno ima svoje razloge zbog kojih nije želio biti u istom filmu u kojem je i Goran Bregović. Bijelo dugme je oduvijek bio Goran Bregović, koji je i dan danas aktivan i poznat u svjetskim okvirima. Pored toga je iznimno talentirani biznismen koji zna kako prodavati glazbu. Mislim da nam treba više ljudi kao što je Goran Bregović“, izjavio je Stoimenov u Starigradu dan nakon projekcije na okupljanju za predstavnike medije (koji su se mogli nabrojati na prste).
Kad sam ga u razgovoru, nakon što je presica bila ekspresno završena nakon samo jednog mojeg postavljenog pitanja, u hodu pitao zar uistinu ne misli da s izostankom bilo kojeg od tri pjevača u dokumentarnom smislu nije dobio materijal za pravu sliku, odgovorio je samo kako on ne voli glazbu Bijelog dugmeta i kako je dokumentarac hommage njegovom sretnom djetinjstvu kojem je glazba grupe bila svojevrsni soundtrack, sve dok kao tinejdžer nije doživio Novi val. Takva izjava je u suprotnosti s filmom koji u najmanju ruku izgleda kao da ga radio zakleti obožavatelj i u kojem priča o najpoznatijem jugoslavenskom bendu teče bez dubljeg kopanja po međuljudskim odnosima u grupi.
Goran Bregović u filmu lakonski prelazi preko većine trenutaka iz prošlosti Dugmeta. Po njemu Bebek je otišao jer, eto, nije više htio, Tifa je bio „sazdan od slabog materijala“, a Islamovića nakon posljednje turneje više nije mogao. Po Bregoviću je i pokojni bubnjar Ipe Ivandić završio u zatvoru zbog posjedovanja droge jer je on kao najmudriji član bio na odsluženju vojnog roka pa nije mogao kontrolirati ponašanje ostalih jer u „državi kao što je bila Jugoslavija dobro je znao da se ne smije petljati s drogama i maloljetnicama“. Vrhunac Bregovićevog zataškavanja stvari u dokumentarcu je trenutak kad kaže kako su ga tijekom snimanja u Londonu „drugi drogirali kokainom“ kako ne bi spavao i kako bi završio album na vrijeme. Stvarno zanimljiva situacija. Teško je ne pomisliti kako to slikovito može izgledati da je kojim slučajem istina. Tko su i kako su ti drugi mogli natjerati šefa benda na povlačenje lajni koke? Kao da su mu to podmetnuli pod nos kad je spavao ili su ga vezali, šta li već? Ali eto čini se da je to samo još jedna u nizu idiotarija u koje bi se trebalo povjerovati. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
