Tom Waits ‘Blue Valentine’ Remastered – tamna strana američke noći

Nakon što je krajem prošle godine svoja remasterirana reizdanja doživjelo svih sedam albuma Toma Waitsa iz njegove posljednje faze karijere, odnosno oni objavljeni na etiketi ANTI-, isti tretman uslijedio je sada i za onih sedam s početka glazbenog puta ovog genijalnog trubadura, objavljivanih u sedamdesetima na etiketi Asylum. Sljedeća postaja u našem pregledu je remek-djelo ‘Blue Valentine’ iz 1978.

  • 54
    Shares
Tom Waits “Blue Valentine” Remastered

Iako se moj prvi susret s glazbom Toma Waitsa dogodio sredinom devedesetih putem pjesme “Innocent When You Dream” u dirljivom finalu filma “Dim” Waynea Wanga, prvi njegov album u cijelosti poslušao sam možda godinu dana kasnije. U pitanju je bio upravo “Blue Valentine” presnimljen na neoznačenu kazetu, tako da nisam imao nikakvu viziju o tome kada je ta glazba snimljena ili kako uopće može izgledati taj Tom Waits, čovjek čiji glas poteže iz nekih neslućenih dubina, a unatoč svojoj životinjskoj grubosti može istovremeno zvučati tako ranjivo.

Nakon prvog utiska koji je došao iz Waitsovih glasnica, uslijedio je onaj drugi, a to su bile priče koje je ovaj, u mojoj glavi još uvijek tajanstveni bard raspredao jednu za drugom. Stradanja sitnih kriminalaca poput Cesara u “Red Shoes By The Drugstore” ili naslovnog junaka u “Romeo Is Bleeding” tada nisu bila ništa novo u njegovom opusu, što ću saznati kasnije kad se upoznam s naslovnom pjesmom njegovog albuma “Small Change”, ali tad sam se prvi put susreo s minucioznim brušenjem detalja u njegovim pričama, na kakve bi rijetko koji kantautor obratio pozornost.

Album počinje obradom songa Leonarda Bernsteina i Stephena Sondheima, “Somewhere” iz mjuzikla “West Side Story”, a Waits je izvodi svojim razornim vokalom kao nitko prije ili poslije njega. Nakon toga ćemo zakoračiti u glavnu atmosferu albuma, a to je ona noćnog američkog života koji za razliku od romantiziranog srca subotnje noći s njegovog istoimenog drugog albuma donosi stalnu pulsirajuću opasnost i koloplet likova s onu stranu ruba zakona. Prvi od njih je spomenuti Cesar koji će stradati u neuspjeloj pljački dijamantnog prstena za svoju dragu koja nosi crvene cipele i neće stići na svoj dogovreni sastanak s njom ispred dragstora.

Omiljeni klasik “Christmas Card From a Hooker in Minneapolis” je, kako mu samo ime kaže, pismo prostitutke koja se javlja svom bivšem momku s imaginarnom pričom o njenom novom životu u kojem se skinula s droge s mužem trombonistom, ali zapravo samo traži lovu kojom bi platila odvjetnika i izašla iz zatvora, a “Romeo Is Bleeding” još jedna slika iz krim-miljea, ovog puta meksičkog, o svojevrsnoj legendi ulica koja umire od metka u prsima u kinodvorani gledajući film s Jamesom Cagneyjem.

Centralno mjesto na albumu zauzima i ujedno najdulja od deset pjesama, usporeni blues “$29.00”, ujedno i prva od dvije pjesme koje se izravno bave opasnostima koje prijete djevojkama koje se upute u noć u potrazi za slavom ili boljem životom u Americi (druga od njih je “A Sweet Little Bullet From A Pretty Blue Gun”), dok drugu stranu ploče otvara zloslutna “Wrong Side of the Road” koja istovremeno zvuči kao uputa za neki mračni voodoo obred kao i još jedan recept za bijeg u neki novi obećani kutak Sjedinjenih Država (u ovom slučaju Reno) suprotnim trakom ceste.

Jedan od vrunaca ploče je svakako divlja i frajerska “Whistlin’ Past the Graveyard”, dok onu drugu, nježnu Waitsovu stranu možda najbolje predstavlja nostalgični pogled u dane odrastanja, “Kentucky Avenue”. Ovdje opet progovoara subjektivni odnos od kojega mi je teško pobjeći kada pišem o Waitsovoj glazbi, ali koliko je moćna ova pjesma najbolje govori činjenica da mi i nakon dvadeset godina slušanja iste zapinje knedla u grlu kada čujem:

“I’ll take the spokes from your wheelchair and a magpie’s wings
And I’ll tie em to your shoulders and your feet.
I’ll steal a hacksaw from my dad and cut the braces off your legs
And we’ll bury them tonight out in the cornfield.”

Na naslovnoj baladi koja okončava album Waits u pratnji električne gitare priča o čovjeku u stalnom bijegu od stare ljubavi koja ga i dalje proganja svako Valentinovo i podsjeća ga na sve što je bio i želi zaboraviti. “Blue Valentine” je svakako jedan od vrhunaca Waitsove rane faze koja se ovom pločom polako bliži kraju, ali i njegove karijere uopće. Tek pet godina nakon prvog albuma Waits je nanizao više očaravajuće glazbe nego mnogi u deset puta dužem razdoblju, ali najluđe od svega jest to da će najbolje od njega tek uslijediti…

Ocjena: 10/10

(Anti/Epitaph, 2018.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

  • 54
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X