‘Top Gun: Maverick’ – još jedan let u opasnu zonu

Tehnički impozantan, fantastičnog zvuka i na trenutke vizualno jednako upečatljiv, ‘Maverick’ je u svojoj srži i dalje banalan otprilike koliko i njegov prethodnik. Ipak ga ne biste trebali propustiti.

Top Gun: Maverick

Zrakoplovne akrobacije na filmu privlače pozornost publike već gotovo cijelo stoljeće, pa je tako na prvoj dodjeli Oscara davne 1927. nagradu za najbolji film odnio nijemi uradak “Wings” Williama A. Wellmana čije tehničko postignuće snimanja kamerama vezanim za dvokrilce djeluje nevjerojatno napredno za razdoblje između dva svjetska rata kada je nastalo. Nakon toga brojni će filmovi kroz povijest svoje junake slati među oblake, ali ni jedan od njih vjerojatno neće zaokupiti umove cijele generacije kao “Top Gun” pokojnoga Tonyja Scotta iz 1986. godine.

Nastao u jeku Reaganove ere u Sjedinjenim Državama, iz današnje perspektive “Top Gun” djeluje kao tipičan konfekcijski proizvod Hollywooda iz sredine osamdesetih, no njegov je utjecaj na popularnu kulturu tog razdoblja bio nezaobilazan. Osim što je u brojnim dječacima raspirio san da jednog dana postajnu vojni piloti i kao modne krikove lansirao letačke jakne i Ray Ban naočale, njegov je soundtrack natopljen nekim od najkvalitetnijih primjera 80’s kuruze (uključujući i “Take My Breath Away” Berlina koja je odnijela Oscar za najbolju izvornu pjesmu) postao jednim od najprodavanijih u povijesti, dosegavši deveterostruko platinasti status. No iznad svega, “Top Gun” je Tomu Cruiseu donio status jedne od najvećih filmskih zvijezda dvadesetog stoljeća, a ovaj tu reputaciju nije ni na trenutak ispustio do današnjega dana.

Zarada koju je ostvario na kinoblagajnama bila je šokatna. Na osnovu budžeta od svega 15 milijuna dolara, film je u svijetu utržio više od 357 milijuna, a na domaćem tržištu postao je naslovom s najvećom zaradom godine. Doista ostaje misterijem kako na osnovu tih brojki “Top Gun” nije instantno prerastao u franšizu kao brojna druga ostvarenja iz tog razdoblja. Sudbina je htjela da prođe dugačkih 36 godina prije nego ponovno poletimo u opasnu zonu s tvdroglavim Maverickom.

“Top Gun: Maverick” jest nastavak izvornika, ali bolje bi smo ga mogli opisati kao vrstu filma koji se danas nazivaju “legacy sequel” ili kako je to autoreferencijalno u ovogodišnjem izdanku franšize “Scream” nazvano “requel”, u složenici pojmova reboot/remake i sequel. Ovaj pojam se obično koristi za filmove koji se nakon često manje uspješnih pokušaja nizanja nastavaka odlučuju za taktiku u kojoj se vraćaju radnji i likovima iz izvornika koje kombiniraju s novom gardom koja predstavlja svojevrstan novi početak. Od posljednje trilogije “Ratova zvijezda” (čiji prvi nastavak nosi nebrojene sličnosti s radnjom izvornika), preko primjerice aktualne trilogije “Halloween”, do nastavka “Jurskog parka” koji nam u kina dolazi za dva tjedna, ova taktika se pretvara u doista specifičan proizvod današnje kinematografije i recept za filmove koji na tržištu pokušavaju konkurirati naslovima poput onih iz Marvelovog svemira koji uporno odnose najveći komad zarade na blagajnama.

Budući da “Top Gun” nije imao nastavaka između izvornika i “Mavericka”, on se možda ne uklapa u koncept reboota, ali kad pogledate prvu polovicu novog filma bit će vam jasno da je njegov sadržaj kopiran gotovo scenu za scenu. Od uvodne špice na nosaču zrakoplova dok u pozadini svira slavna instrumentalna tema koja će mjesto prepustiti Kennyju Logginsu i njegovoj “Danger Zone” koja je postala zaštitnim znakom izvornika, preko Cruisovih vožnji na motociklu s vjerom u kosi (’86. je doista izgledao kao dječarac, ali nevjerojatno je koliko se malo promijenio u tri i pol desetljeća), do scena u baru i ponavljanja određenih zračnih vratolomija i prelijetanja kontrolnog tornja, sve u “Mavericku” djeluje poznato, ali ujedno prožeto i slatkom nostalgijom. Čak i legendarna scena odbojke na pijesku, jedan od najsimpatičnijih primjera (slučajne?) homoerotike na filmu, ovdje dobiva svoj pandan u sceni američkog nogometa na plaži, osim što je u duhu vremena inkluzivnosti sada dodana i žena, a bolno nedostaje i Logginsova “Playing with the Boys” kao višnja koja je krasila šlag znojne bromanse u originalu. (Bi li bilo nategnuto ovdje povući još jednu paralelu s “Wings” kao prvim filmom u kojem je zabilježen muško-muški poljubac? Food for thought.)

Kada su stigle prve reakcije kritičara nakon što je “Maverick” nedavno prikazan u Cannesu, mnogi su ostali iznenađeni procjenom kako je nastavak mnogo bolji od izvornika, ali to vjerojatno moramo pripisati činjenici da su mnogi zapravo zaboravili koliko je nisko ljestvicu postavio film Tonyja Scotta. Redatelj Joseph Kosinski koji je već imao iskustva s oživljavanjem klasika iz osamdesetih snimajući “TRON: Legacy” 2010., a zatim i s Tomom Cruiseom kojeg je režirao u “Oblivion” tri godine kasnije, snimio je film koji gledatelja prvo veže nostalgijom, da bi ga u drugom dijelu poveo u uistinu uzbudljiv i napet te tehnički savršeno snimljen vrhunac koji traje i traje, a ni u jednom
trenutku ne zamara gledatelja. Scenaristički gledano, tu je i dalje riječ o emocionalnim ispraznicama i općim mjestima razvojnog luka likova, ali to na neki način ne umanjuje užitak gledanja, već djeluje poput nastavka sentimenta zacrtanog prvim filmom.

Da ne ulazimo previše u radnju, recimo samo da se Maverick nakon karijere testnog pilota igrom slučaja vraća u Top Gun gdje radi kao instruktor pilotima među kojima je i sin njegovog pokojnog partnera Goosea koji leti pod kodnim imenom “Rooster” (Miles Teller). Od starih je lica posebno dirljivo vidjeti ono Icemana kojeg ponovno igra Val Kilmer. Glumac je sada obolio od raka grla ali je ipak dovoljno snažan da odnese scenu ponovnog susreta s Maverickom. Ulogu njegovog talentiranog ali prepotentnog nasljednika preuzima Glen Powell kao Hangman. Od novih lica tu je i Jon Hamm koji tumači prema našem junaku neprijateljski raspoloženog Cyclonea, a kao ljubavni interes uvedena je Jenniffer Connely kao Penny, dok je Charlie koju je u izvorniku igrala Kelly McGillis netragom nestala i uopće se ne spominje u nastavku. Maybe she lost that loving feeling.

Na koncu nam ostaje dodijeliti ocjenu. Generaciji koja je voljela original ovaj film će svakako predstavljati povratak u dane jednostavnije prošlosti, ali to samo nije dovoljno da ga proglasimo dobrim filmom. Ono što je doista vrijedno i izvrsno u “Mavericku” su scene zračne borbe i osjećaj stvarne napetosti u njihovom trajanju. Tehnički impozantan, fantastičnog zvuka i na trenutke vizualno jednako upečatljiv, “Maverick” je u svojoj srži i dalje banalan otprilike koliko i njegov prethodnik. Suludo visoke ocjene na IMDb-u (8,7) i Rotten Tomatoes (97%) trenutno su ipak nerealne i sigurno će s vremenom splasnuti, ali ne treba misliti da je riječ o filmu koji možda i ne trebate pogledati. Zadovoljimo se sedmicom.

Ocjena: 7/10

(Paramount Pictures Studios, 2022.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X