Treća večer 14. INmusica – ples na oštrici britve

Iako su sve oči finalne večeri bile uprte u The Cure kao glavne headlinere ovogodišnjeg festivala, u ključnom trenutku se zaplesalo na oštrici britve i najmanja je pogreška mogla dovesti da sve okonča kao strašan debakl. To se, srećom, nije dogodilo, ali INmusic će nam ove godine ipak ostaviti pomalo gorak okus u ustima.

The Cure na 14. INmusic Festivalu (Foto: Monika Bračević)

Već samim pogledom na popis izvođača finalne večeri četrnaestog INmusic festivala dalo se uvidjeti kako je završnica ovogodišnjeg izdanja zamišljena kao jedna dugačka chill-out uvertira pred samu eksploziju na kraju, koju su imali osigurati apolutni headlineri festivala kojima je sve podčinjeno, a to su naravno britanske legende s mračne strane osamdesetih i gotičkoga rocka, The Cure, koji su se ovom turnejom ponovno pozicionirali kao vruća roba i pripremaju teren za povratnički album kojim se planiraju vratiti u srca svoje publike.

U takvom nekom opuštenom tonu krenulo je već s prvim poželjnim terminom na glavnoj pozornici koji je zauzeo talijanski dark electro trojac JoyCut. Momci su privukli znatiželjnike svojim darkerskim ali plesnim ritmovima koji su mjesto ustupali ambijentalnijim trenucima nakon kojih su znale uslijediti i završnice velebnoga zvuka. Na trenutke su znali zvučati kao zvučna podloga kakvog retrofuturističkog filma, no iz određenih kompozicija dalo se iščitati otkud ovom bendu podrška glavne sinoćnje zvijezde Roberta Smitha koji ih je uvrstio u program lanjskog izdanja svog Meltdown festivala.

The Cure na 14. INmusic Festivalu (Foto: Monika Bračević)

Na skrivenoj pozornici sinoć nije bilo jakih imena poput Fontaines D.C. koji su oduševili svojim premijernim nastupom na uvodnoj večeri festivala, ali mogli ste prisustvovati svojevrsnom post-rock srazu Tús Nue i slovačkih The Ills iz kojeg je, sudeći po onome čemu sam svjedočio, pobjedu odnijela domaća ekipa zanimljivijim zvukom svoga materijala. Za vrijeme njihovoga nastupa s World Stagea začuo se sirenski zov flaute u koju je puhao Leo Beslać, što je značilo da je tamo sa svirkom započeo Mangroove, pop izdanak glazbenoga strujanja za koje je zaslužan supertalentirani Toni Starešinić. Možda smo upravo najbolje od Mangroovea čuli upravo u tom uvodnom jamu u kojem su sudjelovali i bubnjar Silvio Bočić, te pjevačica Željka Veverec koja se u tim trenucima posvetila plesu oko teremina. Njima se u pojedinim trenucima nastupa pridruživala i brass sekcija (Luka Žužić, Mak Murtić, Silvijev brat Mario Bočić…) i razvili su svoj dopadljivi zvuk livadom dok se s lijevog boka pripremao još jedan pop udarac u obliku nastupa američke kantautorice Laure Pergolizzi, poznatije kao LP.

LP na 14. INmusic Festivalu (Foto: Vedran Metelko)

LP je žena sićušne građe i neupitno impozantnih vokalnih sposobnosti. Fizionomijom pomalo androgina, sa stilom koji je na razmeđi Dylana iz šezdesetih i Loua Reeda sedamdesetih, LP je glazbeno ipak suvremenija i izvodi onaj tip grandioznog popa koji brzo doseže vrhunac i zatim dugo ostaje na toj razini iz koje se zatim teško probiti, pa izvodi razne kerefeke poput iznenadnih operetnih dionica koji kao da su sami sebi svrha. Laura usto svira i cijeli niz periferalnog instrumentarija od ukulelea, preko defova, do usne harmonike. Bend svoj zvuk stvara bez greške, to je radiofoničan pop koji lako nalazi svoju publiku i, premda je u početku nastupa velika livada djelovala poluprazno, kako se koncert bližio završetku, ona se punila, a bend je sonično rastao, da bi sve kulminiralo doista upečatljivom izvedbom hita “Lost on You” prije nego se LP konačno pozdravila s publikom.

LP na 14. INmusic Festivalu (Foto: Vedran Metelko)

Kojoti su za to vrijeme na drugoj pozornici prolazili kroz ključne trenutke svoje pjesmarice kao što su “Hodala je pola metra iznad zemlje”, ali i brojeve s aktualnog albuma “Sve je pod kontrolom”, pa su tako na naslovnoj pjesmi te ploči ugostili i Kandžiju koji se spremao za vlastiti nastup zakazan u terminu nakon glavnih headlinera. Ostao je Stjepko i na “Halucinaciji” koja je izmamila i pjevanje publike, ali već oko polovice njihovog koncerta uočena je tendencija publike da se vraća u tišinu ispred glavnog stagea kako bi ulovili čim bolje pozicije za trenutak kada The Cure izađe na podij. Nije trebalo čekati dugo, Smith i ekipa izašli su u zakazano vrijeme i tu započinje priča o dvojakom iskustvu koje je uslijedilo.

Kojoti na 14. INmusic Festivalu (Foto: Vedran Metelko)

Započeli su, iznenađujuće, s “Plainsong” što je odmah pokazalo određen odmak od prethodnih nekoliko nastupa koji su redom otvarani sa “Shake Dog Shake” s albuma “The Top”. Nju smo čuli tek u kasnom dijelu koncerta, jer nakon uvoda uslijedila je i “Pictures of You” te je postalo jasno da će bend još ozbiljnije zagristi u slavni album “Disintegration” koji je prošli mjesec napunio jubilarnih trideset godina. Premda je riječ o najcjelovitijem uratku benda, možda je ipak riječ o pretmurnom izdanju za predsviravanje na jednom koncertu, ali nemoguće je poreći da je upravo singl s te ploče “Lovesong” stvorio prvi odličan trenutak nastupa koji je dotad mogao zazvučati pomalo flah i autopilotski odrađen, premda se zvuku još nije moglo ništa prigovoriti, kao ni usviranosti benda, niti Robertovoj formi i raspoloženju.

The Cure na 14. INmusic Festivalu (Foto: Monika Bračević)

Nevolje su počele blago kada se Smith požalio da je za vrijeme pjevanja progutao moljca (!), a zatim će uslijediti crnih pet minuta o kojima će se još dugo pričati, trenutak kada je, iz neslužbenih izvora saznajemo, došlo do vrlo rijetkog i ozbiljnog kvara na vrhunskom (i skupom) procesoru zvuka koji je bend koristio za slanje zvuka u FOH. Razglas je pao! Dok se nevjerica širila kroz okupljene, a u zraku je bila opipljiva neizvjesnost po pitanju dovršetka nastupa, bend je strpljivo svirao na pojačala dok se zvuk nije vratio, a i publika i bend ušli su u nastavak s određenim novim poletom i olakšanjem. No, mora se priznati da zvuk više nije ni približno dosezao raniju razinu (što je i logično, kažu stručnjaci, ako je u pitanju kvar na procesoru), a strah da se debakl ne ponovi unosio je dodatnu nelagodu, pogotovo jer se činilo kako Smith postaje sve nervozniji jer je imao i dodatnih problema sa zvukom iz vlastite gitare koji je na trenutke prekidao, zbog čega se obratio za pomoć i tehničaru.

The Cure na 14. INmusic Festivalu (Foto: Monika Bračević)

Ipak, ovo je djelovalo vidno psihički iscrpljujuće na bend koji je i elanom pao u drugom dijelu koncerta, no momcima se mora priznati da su se u tom kaosu ponijeli i više nego profesionalno, ne odajući u komunikaciji s publikom ništa osim pozitivnih komentara. Odsvirali su set u cijelosti bez obzira na prekid, a za vrijeme bisa kod publike je došlo do novih oduševljenja u završnom bloku za koji je sačuvan sav joie de vivre što ga je bend spremio za nastup u vidu niza vedrijih uspješnica koje su nizali od “Friday I’m In Love”, preko “Close To Me” i “Why Can’t I Be You?”, pa do finala s “Boys Don’t Cry”.

Kandžija na 14. INmusic Festivalu (Foto: Vedran Metelko)

The Cure je tako probio svoju satnicu zacrtanu do jedan u noći, ali tu festivalu nije bio kraj. Kandžija i Gole žene spremali su nastavak fešte u šatoru, ali za sve one kojima je danas radni dan bilo je ionako već kasno. Nažalost, u tu se kategoriju ubrajam i sam, pa sam nevoljko produžio korak prema nasipu, opipavajući slušalice oko vrata koje su mi cijeli dan još više otežavale boravak na nesnosnoj jarunskoj vrućini. Na trenutak sam se zapitao ne bi li sedam sati glazbe kojoj sam danas prisustvovao trebalo biti dovoljno svakome, ali osjećaj da je cijeloj večeri nešto nedostajalo bio je neporeciv. Stavio sam slušalice na uši i pustio Rolling Stonese.

Saznajte više:

Druga večer 14. INmusica – nema nedodirljivih

Prva večer 14. INmusica – školski Foals, daveži The Hives i razarajući Fontaines D. C.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X