Trianguli Zona – zvuk kao skulptura uz loop mašine i video-projekcije

Uoči koncerta-performansa TrianguliZone u MM centru Studentskog centra u Zagrebu, gdje taj audiovizualni sastav elektro-džezističkog profila 14. prosinca, s početkom u 21 h, ulaz slobodan – u okviru šačice programa Muzičkog salona Kulture promjene SC-a priređenih za kraj godine – obilježiti desetu godišnjicu od svog prvog nastupa, razmijenili smo nekoliko pitanja i odgovora s gitaristom Ivanom Kapecom, uz kojega ‘prostor trokuta’ oblikuju trubač Andrej Jakuš, bubnjar Janko Novoselić i video umjetnik Vladimir Končar te fizički odsutan, no duhom i djelom nazočan japanski elektroničar Sunao Inami.

Trianguli Zona
Trianguli Zona

Koji je idejni princip djelovanja Trianguli Zone?

Ivan Kapec: Trianguli Zona je nastala eksperimentiranjem s loop-mašinama, tj. loop-efektima. U početku smo samo trubač Andrej Jakuš i ja, svirajući gitaru s loop efektom improvizirali na „layere“, slojeve, podloge, koje smo stvarali u trenutku. Odatle i naziv „zona“ ili „prostor trokuta“ – jedan kut je bio početna fraza, drugi ponavljanje te fraze, a treći kut je odgovor na taj zvučni kontinuum. U to smo se vrijeme povezali s ljudima koji su se bavili sličnim idejama, a bili su okupljeni oko međunarodnog web kolektiva Loopers delight, gdje se jednakim žarom raspravljalo o tehnologiji loop-mašina kao i o glazbi koja nastaje pomoću tih sprava. Kako je produkt takvog postupka u većini slučajevi repetitivna glazba – koja je ujedno inspirirana i radovima američkih minimalista Stevea Reicha, Philipa Glassa i drugih – nametnula se potreba da naše performanse popratimo video-projekcijama koje bi publiku na neki način približile glazbi. Pozvali smo video umjetnika Vladimira Končara da nam se pridruži, što je on s veseljem prihvatio i tako je nastala Trianguli Zona sa svojom osnovnom idejom spajanja videa i glazbe u izvođačkom smislu. Končar bi složio video-krokije prije, no na nastupu je pratio glazbu i prema tome uobličavao ritam videa.Tu bih htio spomenuti i, nažalost, prerano preminulu dizajnericu Željku Mokos, koja je dizajnirala naš prepoznatljiv logo koji imamo na albumima i majicama.

Ideja improvizacije naglašena je i u vašem sastavu promjenjljiva postava, Sunrise Sessionsu, u kojem također (gotovo) redovito sudjeluju Jakuš i Novoselić. U čemu je razlika između Trianguli Zone i Sunrise Sessionsa?

Ivan Kapec: Razlika je u tome što je u Trianguli Zoni bitna sastavnica izvođenja osim glazbe i video, a kod Sunrise Sessiona je samo svirka. Osim toga, Sunrise Session više je usmjeren na „instant composition“ tj. u izvođenju se najčešće oblikuje forma pjesme, s harmonijskim slijedom, B dijelom, refrenom, a ritmovi su često preuzeti iz popularne plesne glazbe – funk, drum and bass, dubstep – ili iz popularne glazbe uopće – country, rock, jazz, fusion… Nasuprot tome kod Trianguli Zone je forma statična, više usmjerena na zvuk, kao na skulpturu, više kao takozvani sound-art. Na sličnom principu poslije je nastao i još jedan projekt – Loop Chamber Music koji smo vodili Višeslav Laboš i ja.

Kako ste stupili u vezu i na koji način surađujete s Japancem Sunaom Inamijem?

Ivan Kapec: Sa Sunaom Inamijem povezali smo se preko web kolektiva Loopers delight. Kako su naš rad ondje prepoznali kao iznimno kvalitetan, pozvali su nas na festivale Live Loop u Zürichu i San Franciscu. I u tim počecima bilo je sjajno dobiti tako dobar odaziv na međunarodnoj sceni, a to je vodilo i nekim daljnjim pozivima i suradnjama. Primjerice meksički izdavač Breathe Compilations pozvao me da za njih objavim album, što je rezultiralo albumom „Activity“ u suradnji s mojim drugim sastavom Capisconne Electro Unity. Isti je izdavač ove godine, kad je sastavljao kompilaciju „Conspiratio“, među ostalih trinaest izvođača izabrao i Trianguli Zonu. Japanski glazbenik Sunao Inami prepoznao je naš rad, kao i mi njegov, pa je to urodilo zajedničkom serijom koncerata u Hrvatskoj 2006. godine. To je bilo dragocjeno iskustvo, jer smo od njega puno naučili o eksperimentalnoj glazbi, njezinoj etici i estetici. Njegov remiks naše skladbe „Afro“ našao se i na setovima norveških DJ-a okupljenih oko etikete Jazzland Recordings. I dalje smo s njim u kontaktu, i u ponedjeljak ćemo ekskluzivno predstaviti njegov novi materijal. Nakon suradnje sa Sunaom, shvatili smo da nam je potreban još jedan instrument koji bi svirao te apstraktne beatove. Tada smo pozvali Janka Novoselića koji se odlično uklopio u čitavu priču. Njemu nije trebalo ništa objašnjavati ni govoriti, samo je sjeo za bubanj i sve se počelo događati samo od sebe. Tada smo snimili album „Flossy“, koji je objavio portugalski izdavač Test Tube i koji je dobio izvrsne međunarodne kritike. Postoji i DVD tog albuma s Končarovim videom, koji je tiskan samo u ograničenom broju.

Možemo li očekivati kakav novi CD Trianguli Zone ili je čar u tome da se glazba sastava ne definira bilježenjem na „čvrsti medij“?

Ivan Kapec: Glavni medij Trianguli Zone bio je zapravo DVD, na kojem je se nalazio video i glazba. Međutim sada je DVD u izumiranju i medij, platforma koja bi ga mogla zamjeniti je YouTube ili još bolje Vimeo. Nadam se da smo blizu takvog nekog izdanja.

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh