Ponovno okupljanje Trobecovih krušnih peći s vremenom se pretvorilo u jedno od najuspješnijih glazbenih uskrsnuća na ovim prostorima, što je dokazao i koncertni album snimljen u siječnju 2015. u splitskom klubu Kocka.
Pritom, dakako, ne govorim o komercijalnim, tržišnim postignućima – tako beskompromisan, eksperimentalan i (još uvijek) avangardan bend se u „zemlji seljaka na brdovitom Balkanu“ naprosto morao zadovoljiti kultnim statusom. S druge strane, u zadnjih desetak godina objavili su tri iznimna albuma („Ether“, kompilacija „S mukom žvaću trubadurov vrat“ i eponimni debi kratkotrajnog im alter-ega Viva Glorio) koji su im po prvi puta u karijeri osigurali univerzalnu podršku kritike i zacementirali poziciju možda i najosebujnije pojave hrvatske i ex-yu rock povijesti.
Ovih 13 pjesama (sedam na vinilu) iznova nam otkrivaju da su Trobeci i glazbeno i tekstualno aktualniji nego ikad. Post punk, no wave, noise i spajanje funka s najekstremnijim granama alternativnog rocka u novom su mileniju postali nepresušna inspiracija za bendove s obje strane Atlantika, a nasiljem i seksom opsjednuti stihovi Darka Begića-Bege nikad prije nisu djelovali tako realistično i poznato. „Sajam sisa“, jedna od novijih stvari grupe, tako je upravo idealan opis zbivanja na hrvatskoj estradi i medijskog praćenja istih, dok bi se u refrenu „na prvi znak moći pali mi se sjeme“ mogli prepoznati nebrojeni političari i vladari današnjice.
Trobecove krušne peći svaki koncert i izvedbu pjesama pokušavaju učiniti barem malo drugačijima pa su „Pali mi se sjeme“ i „Moj slučaj“ na „Etheru“ dobile svoje ultimativne verzije. To se posebno odnosi na ovu drugu koja se od uvodne stvari na albumu Viva Gloria pretvorila u pravi pravcati soundtrack gotovo neizdržive tjeskobe i paranoje, dodatno naglašene dezorijentirajućim Beginim urlicima, free jazz uletima saksofona Damira P. Kafke i noiserskim režanjem gitare Ivice Vinskog.
Vrijedi napomenuti kako „Ether“, pogotovo na vinilu, funkcionira i kao novi album Trobeca pošto su na njemu svoju diskografsku premijeru dočekale „Sajam sisa“, „Đavo je bio vruć“ i „Sluga pokorni“, skladbe usporedive s bilo čim što su radili u osamdesetima. Međutim, čak i starim pjesmama, poput legendarne „Armije“ ili punkerski žestoke „Pravi poklon“, udahnut je novi život nevjerojatno uigranom svirkom benda predvođenog fluidnim i inovativnim bas dionicama Marija Barišina-Bare i kompleksnim bubnjanjem Gordana Dorvaka. Nenadjebivo!
Ocjena: 10/10
(Dirty Old Label/Rigor Imperium, 2017.)