‘Imate li dovoljno vlage?’, ta neugodna provokacija koja nije tu da svojeg govornika učini iole simpatičnim, vizitka je frontmena Trobecovih krušnih peći, notornog Darka Begića-Bege. Pojavljujući se u CD-reizdanju čak sedmoro malih regionalnih izdavača druga je to pjesma s ambicioznog studijsko-živog kompaktnog dupljaka ‘S mukom žvaču trubadurov vrat’, benda prozvanog po serijskom ubojici koji je žene spaljivao u krušnim pećima.
Iako snimljen sredinom travnja 1985. godine, u produkciji Boruta Činča iz grupe Buldožer, nikad vinila vidio nije. Ovaj izdavački prevruć krumpir jugoslavenskog undergrounda, a možda i šire – bio je to nepunu dekadu. Materijal albuma je pod naslovom „85“ tek 1992. godine objavio Kornel Šeper na kazetnom labelu Kekere Aquarium.
Šeper se devedesetih trudio donekle održati kontinuitet s terena na kojem su zakucavali SexA, Šarlo Akrobata, Disciplina Kičme, redom bendovi koji su nadahnuto upili svaku notu s koncerta Gang of Four na zagrebačkom Bijenalu 1981. godine. Baš kao i Trobeci, ovaj Dream Team na papiru niti na jeziku ne da naslutiti da bi tu mogla biti riječ o nekoj zajebanciji. A Trobecove krušne peći, odnosno njihove pojedine pjesme, bismo po poslovično lošem ukusu domaće publicistike možda iskompleksirano mogli prozvati odjekom James Whitea & the Contortionsa („Zvijezda“), The Pop Group („Ples“), Gang of Four („Boje noć u krv“), te jednih Rip, Rig & Panic ili PiL… Međutim, kad bismo u Manceov apsurdizam i energiju Cul-de-Saca (zagrebačkog, dakako!) ubacili Kičminu produkciju i scensku prezentnost odjednom je slika sa starog podrumskog crno-bijelog TV-a izoštrena, a stara i prašnjava sobna antena ne stoji mu ništa lošije. Bend su osnovali i u kontinuitetu do danas u njemu djeluju, usprkos marginalizaciji po kojima su sve balkanske kasabe – i zagrebačka, i ljubljanska, i beogradska, poslovično iste – Begić, basist Mario Barišin-Bara, gitarist Ivica Vinski. Jedino je Gordan Dorvak, kasnije gitarist Parnog valjka i tolikih mnogih hrvatskih rockera, bio na bubnjevima i bendu se priključio kasnije, dok se kao saksofonist i pijanist neizostavno nametnuo Damir Prica-Kafka.
No, Begina osebujna pojava i vokal – čak i u recentnoj inkarnaciji Viva Glorio, na dodatnim live-snimkama iz kluba Gjuro, nastupa s Biennalea – lirikom natopljenom urlicima mapiraju strahove od društva čije se historije uzajamno raspadaju jedna preko drugih, u bizarnoj potemkinovskoj situaciji velikog vođe čiji je vječno optimistični obraz upravo – pukao! Pripadajući generaciji koja je dojena uz prizvuk sovjetske intervencije u Čehoslovačkoj, dok je pretmilenarističku napetost doživjela u smrti Envera Hoxhe, ovo se post-punkersko očuđenje emancipiralo od mnogo toga što je gradom protutnjalo što uživo, a što na vinilu. Prije svega i stoga što je Begić izvođenjem Sexine „Grad i svijetla“ izveo rijetko artikuliranu pjesmu požude, tijela i prostitucije, a da nije otklizao u idiosinkrono kao Satan Panonski. Dočim, dimenziju „Armije“ kao pjesmu okačenu na pijedestal ironije, nije postigla ni SexA u pomalo parodičnim „Uhodama“.
I iako je glazba svirala njih, u osamdesetima objavljuju tek jednu kazetu. Za razliku od No Wave bendova tu nije bilo ni brzih opijata, ni Enoa, niti Ferrare ili Basquiata. Demone benda oslobađale su kako ekspresivni tako i ambijentalni aranžmani saksofona i klavira, marševski funk basa i režuća gitara, ne podilazeći komisijama koje su cenzurirale Parafe – jednostavno neponovljivo, iako su generacijski utjecaji jasni. U kontekstu reizdanja koparske kazete, zatim i dokumentarca o (pojedinim) članovima grupe SexA, prisjetimo se komentara „o najboljem jugoslavenskom underground bendu svih vremena s doprinosom svjetskoj noise-rock baštini“, nakon čega možemo samo čestitati pokretaču inicijative Igoru Mihoviloviću da se ovaj projekt i realizira. Maslina je obrana, sa sasvim dovoljno vlage!
Ocjena: 10/10
(Geenger records/ Kekere aquarium/ Guranje s litice/ Bučni stripovi/ Dare the divine/ Kekere aquarium/ Dhpak47/ Doomtown records/ Front rock/ Subkulturni azil/ Hello bing/ Humanita nova/ Ne! Records/ Slušaj najglasnije/ Timjku Bžju! Records/ Okata Piramida Records; 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
