Premda je od objavljivanja njihovog debitantskog albuma ‘Shapeless’ do koncerta koji su u srijedu održali na zatvaranju krčkog Tramonta prošlo manje od godinu dana, hrvatsko-slovenska grupa Trokut već je doživjela nekoliko bitnih promjena, kako u postavi tako i sadašnjem i budućem zvuku.
Ana Čop, koja se na prvijencu pojavila u ulozi gošće, u međuvremenu je postala punopravnom članicom, umjesto originalnog basista Bojana Skočilića pridružio im se Hrvoje Kralj, dok je Filipa Pavića na gitari zamijenio Luka Čapeta. Zahvaljujući ovom posljednjem, bend se sve češće primiče post rocku Tortoisea i Mogwaija, a i Ana je svojim synthovima, efektima i vokalizama zauzela vrlo istaknutu poziciju u izričaju benda.
No, vratimo se na početak – prvotno kvartet, a danas kvintet zvan Trokut osnovan je 2018. na konzervatoriju u Grazu, poslije čega su se priključili Chuiju, Kozmodrumu i drugim sastavima koji jazz tradiciju obogaćuju utjecajima elektronike, alternativnog rocka i psihodelije. Ono što ih razdvaja od spomenutih je sklonost hermetičnijoj, gotovo ambijentalnoj glazbi koja je i na albumu, a posebno u srijedu na Trgu glagoljaša predstavljala najslabiji dio čitave priče.
Naime, grupa koju uz navedene sačinjavaju Jaka Arh na saksofonu i različitim ‘gadgetima’ te fenomenalni bubnjar Jerko Jurin, usporedo se kreće grooveom nafilanim electro jazzom i formama neopterećenim eksperimentima koji prečesto postaju sami sebi svrha. To je bilo najočitije u izvedbi “Porzellana”, mlađeg i ekstremnijeg brata Chuijeve “Iz kapetanovog dnevnika” koja u desetak minuta nije uspjela doživjeti kulminaciju i postati nešto više od kakofoničnog hibrida zagrebačkog Cul-de-Sac//Orkestra za ubrzanu evoluciju i nečega što biste očekivali sresti na albumima Björk.
Pomalo nedorečeno zvučale su i druge eksperimentalije stvari, uključujući i neke zasad neobjavljene, a povremeno se činilo i kako Anin vokal, srodan onom Meri Trošelj na starim izdanjima Elvisa Stanića, ubacuju gdje treba i gdje ne treba, primjerice u izvorno sasvim instrumentalnim kompozicijama kao što je naslovna “Shapeless”.
Sve to srećom su u drugi plan izgurale pjesme tipa “Spinning Top”, kojom su i okončali jednosatni nastup, pjesme u kojima preko zarazno plesnog ritma dodiruju najrazličitije žanrove i izvođače u rasponu od jazziranih trenutaka Franka Zappe, preko trip-hopa i drum’n’bassa do no wave luđaka poput Jamesa Chancea i Johna Lurieja, čestih ‘gostiju’ Jakinog saksofona.
Za kraj, još jednom vrijedi pohvaliti organizatore Tramonta zahvaljujući kojima smo u posljednja dva mjeseca potpuno besplatno mogli pogledati presjek novih strujanja na sceni (Je Veux, Trokut, Chant Electronique), vlasnike vjerojatno najboljeg albuma 2020. Kliniku Denisa Kataneca, te neuništivu etno ikonu Dunju Knebl. Vidimo se i dogodine, ako nam, dakako, virusi i stožeri dozvole!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
