Zagrebački indie/punk rock četverac Trophy Jump objavili su novi album ‘Feels’.
Trophy Jump je jedno od tih imena za koje se vrlo lako moglo čuti ukoliko se promatrač kreće u određenim krugovima. Kroz sve to može se provući komentar o selektivnoj pažnji naše male scene kojoj je gigantski domet dobaciti čak do ‘daleke’ Slovenije. Na malo izraženijoj dubini imamo jedan ovakav bend sačinjen od ljudi koji tako zarazno uživaju u stvaranju, sviranju i kopanju po svojoj psihi, glavi i mašti koji nastupa svugdje po europskom kontinentu. Međutim, opet – selektivnost punka koji se hrani nepotrebnim elitizmom ne omogućava prodor koji Trophy Jump zaslužuje. Skupna memorija je i tako kratkotrajna, ali šteta je šteta, a tragedija je tragedija.
Spominjati tragediju je vjerojatno malo promašeno; ona ne odgovara identitetu četverca o kojem govorimo. Posred svega je pozamašna količina komedije, da ne kažem zdrave zajebancije i element ‘prirodne’ introspekcije lišene svih ljudskih toksina.
„Feels“, dakle, pokazuje emociju na jednom drugom nivou, gdje su emocije istovremeno uzvišene i prizemljene, i izražene i prigrljene. Bez imalo tendencioznosti, Trophy Jump po prvi put besramno pokazuje sebe, kroz smijeh i slavlje života. Najviše dosad, najbolje kanalizirano i najbolje izraženo.
Ako slavlje života najbolje doživljavamo kroz vizualne receptore, single „Hugs on Drugs“ došao je u paketu s popratnim spotom koji za cilj ima prikazati upravo takvo iskonsko slavlje proživljenog.
Što se samog zvuka tiče, nekog značajnog odmaka nema – indie strana je možda malo dostupnija no inače, iako to očigledno nije bez razloga – punk dio njihova identiteta, koliko god melodičan bio, oduvijek je bio sklon ironiziranju. Uz ironiju izvlačenje osjećaja ne ide, tako da je naglasak na indie zgodbi potez koji je pomogao daljnjem oblikovanju albuma kao smislene, emotivno nabijene cjeline. Ukratko, dobili smo zvuk kakav smo i očekivali, obzirom na samu poziciju ideje kakvu zauzima novi materijal.
Dobar dio čari albuma nalazi se u lirici, tek dovoljno sirovoj da spomenuti emotivni naboj dobije na važnosti. Nema pretencioznosti, nema pretjeranih, a neuspješnih zaleta, leti se taman onoliko koliko se treba letjeti ispod Sunca, a da se ne izgori. Ako uzimamo album u paketu, sve se može sumirati sa idejom da je sve skupa jako dobro dozirana stvar – kako kod zvuka, tako i kod teksta, ali i u pogledu estetike; dojma sam kako se posebice taj dio malkice raširio, pošto je estetika inače dosta skučeni teren po kojem valja oprezno gaziti.
Nakon svega, preostaje nam samo čekati i vidjeti kako će novi materijal zasjati uživo. U poprilično nesigurnim vremenima obitavamo, neizvjesnost je na svakom koraku i otkazivanja su prečesta za i iskru vjerojatnog slavlja u životima glazbenika i koncertnih organizatora. Čeka se idući obrtaj kola (ne)sreće, a dotad strpljivo uz liniju. Ipak, živa dimenzija je kod ovakvih izdanja koje cijene kolektivitet publike iznimno bitna, i tek će onda slika biti potpuna i vrijedna kakvih dubljih komentara.
Ali, kako se u jednom trenutku reklo na albumu – it’s not a race!, pa tako ni s vremenom. Polako, ali sigurno. Sigurno, ali polako. Bit će to dobro. Već sad jest. Osjeti se.
Ocjena: 8/10
(JeboTon 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
