Godine 1991. hip-hop nije na ovim prostorima još bio ni približno prihvaćen u onoj mjeri u kojoj će to postati nekoliko godina kasnije, tako da su tada recentni albumi bili poznati i prihvaćeni uglavnom samo među onim rijetkima koji su zbilja pratili što se događa na široj glazbenoj sceni. Te je godine izašlo puno sada već legendarnih albuma, tako da je prilično ispod radara prošao prvijenac tada mladog Tupaca Shakura.
Album „2Pacalypse Now“ je ne samo označio početak njegovog strelovitog uspona, nego i uzdrmao ondašnje čuvare morala u Americi zbog eksplicitnih tema kojima se bavio. Premda će Ice-T i Body Count evergreenom „Cop Killer“ proizvesti vrhunac tog potresa i najviše uzburkati strasti kao što su to i prije Shakura radili primjerice NWA, „2Pacalypse Now“ bio je zbog Shakurovog načina života vrlo snažno otvaranje i turbulentnog hip-hop desetljeća ali jedne karijere koja je nažalost završila prerano.
“Young Black Male” započinje album, teško da je žešće moglo, čak i ako zbog brzine repanja ne uspijevate pratiti tekst, teško ćete ostati imuni na energiju Tupacovog flowa i starinske klavire kojima je prožet beat. Slično se nastavlja i kroz „Trapped“ dok “Soulja’s Story” usporava ritam, ali nikako tematiku.
Policijska brutalnost, ulična ubojstva i ostali dobro poznati elementi upakirani sa Shakurovim autobiografskim detaljima, isprepleteni su sa životnim pričama mnogih njegovih znanaca. “Violent” uz već standardnu tematiku donosi i onaj prepoznatljivi flow, baš onakav kakav će Shakura pratiti sve do kraja karijere. Instrumentali i produkcija karakteristični su za vrijeme u kojem je nastala ova ploča, puno klavira, sampleova, scratcheva i škripavih ritam mašina. U tom svjetlu, pravi su klasici „Rebel of the Underground“ “If My Homie Calls” ili “Tha’ Lunatic”.
Mračne priče o maloljetničkim trudnoćama su “Brenda’s Got a Baby”i završna “Part Time Mutha” koja, premda obrađuje tešku i tmurnu priču nosi sa sobom i prilično catchy atmosferu.
Trideset godina kasnije, možemo reći kako je „2Pacalypse Now“ označio svitanje, ispostaviti će se, sudnjeg dana za Tupaca, života koji je nažalost završio 5 godina kasnije nikad razjašnjenim ubojstvom. „2Pacalypse Now“ ostaje trajni zapis na početak jedne prekratke karijere, početak jednog zvjezdanog statusa, no i podsjetnik na to da je priličan broj tema kojima obiluje ova ploča još uvijek aktualan u američkom društvu.
Gdje sam bio devedeset i prve? Bio sam premali da bih mogao slušati Tupaca, no ovaj album volim danas jednako kao i sada već daleke 2002. kada sam ga čuo prvi put.