U rupi copy/paste generacije

Postajemo ribice u akvariju, jer nam je sjećanje sve kraće i kraće. Ima li to veze s našim konzumiranjem medija?

(Ilustracija: Danijel Drakulić)

„Dnevne novine su princip zla u suvremenom svijetu i vrijeme će pokazati ovu činjenicu u sve jasnijem svijetlu. Sposobnost novina da izopače neograničena je u svom sofizmu, budući da uvijek mogu potonuti niže u odabiru svojih čitatelja. Na kraju će uzburkati talog čovječanstva koji niti jedna država ili vlada ne može kontrolirati.“ – Sören Kierkegaard, „Posljednje godine: Žurnali 1853-55“

Orwellovskom težinom odzvanja ovaj Kierkegaardov citat, jer nekako se osjeća u zraku da je talog čovječanstva već ozbiljno uzburkan, a dnevni mediji u svim formatima duboko oru po tom taloga i igraju se spin doctora. Ono što je najzanimljivije u svemu jest da je posljednja i najnaprednija medijska platforma postala vodeća u toj medijskoj trci ka sudnjem danu“. Pogađate riječ je o internetu, koji je postao najsnažnije i istovremeno najjeftinije sredstvo medijskog zatupljivanja, ako se uzmu u obzir prosječna primanja internetskih novinara u odnosu na novinare iz drugih medija, a špranca je ista u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Jedina razlika je u stupnju eksperimentiranja s čitateljima (popularno zvanim konzumentima), odnosno kako na što jeftiniji način sačuvati njihovu pažnju. O utjecaju „cica i guzica“ je bilo govora na ovom portalu nekoliko mjeseci ranije, a ovog puta fokus će biti na radnoj snazi, selekciji i sistemu objavljivanja vijesti u sadašnjem trenutku. Spekulacijama o raznim teorijama zavjere ovaj tekst se neće baviti.

Geneza

Hrvatski medijski internetski prostor se na prvu čini sličnim kao i onaj zapadnih medija, ali razlike su velike jer se nije kretalo iz iste točke. Zapadni mediji su na vrijeme uočili važnost interneta u oblikovanju i prenošenju informacija, tako da su već prvi internetski portali bili ustrojeni po svim redakcijskim pravilima tiskanih dnevnika i agencija. I dan danas su to veliki mehanizmi za obradu i distribuciju informacija s tendencijom rastu u sličnom omjeru koliko raste i kapital koji se vrti u internetskom prostoru.

U Hrvatskoj stvar je krenula s potpuno druge strane. Od strane domaće struke internet je bio omražen od „dana jedan“. Bilo je to nužno zlo, prostor za freakove i geekove i nešto na što se gledalo, u domaćim uvjetima sveopće nepismenosti, a pogotovo informatičke nepismenosti, da takva platforma nikad neće imati snagu postojećih mainstream medija. One redakcije koje su sramežljivo odlučile prezentirati svoj rad na onlineu punile su novi kadar iz redova programera, odnosno ljudi koji nisu imali previše veze o tome na koji način funkcioniraju mediji, ili su se pak rješavali kadra iz primarnog formata, pa se u internetsku redakciju uglavnom išlo po kazni, jer jebeš novinara čiji tekst nije zavrijedio da bude otisnut na papiru. Tako je bilo početkom novog milenija.

Nepovjerenje u internet  su tih godina čak zagovarali i neki profesori sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti čija je svrha bila, između ostalog, proizvoditi buduće novinare, a sama činjenica s koliko je zakašnjenja jedan EPH kao vodeća medijska kuća ušao u internetski prostor dovoljno govori o prijeziru i iz profesionalnih redova. Iz medija u vlasništvu iste kuće se svako malo može naići na hvalospjeve Murdockovog sistema naplate (odnosno pretplate) na pojedina internetska izdanja i kako je to budućnost internetskog novinarstva, no eto, nikako da se odluče za taj „kiosk“ pristup. Kao da je remitenda problem, ili možda nešto drugo?

Uglavnom, hrvatski internetski prostor se razvijao stihijski, bez pretjerane kontrole i ustroja struke što se istoj unazad nekoliko godina vratilo u glavu poput bumeranga. Ponajviše zbog malih budžeta, internetske redakcije su razvile sistem kopiranja i prepisivanja svega na što su njeni novinari mogli naići. Istovremeno su imali i dobre alate za mjerenje posjećenosti i afiniteta čitateljstva. Stjecanje masovnosti bio je jedini imperativ. Nudilo se ono što su ljudi najviše konzumirali, a obzirom da je u pitanju bio omraženi medij, tako su i kriteriji mogli biti znatno liberalniji nego što je to slučaj s tradicionalnim formatima. Internetske veze su u međuvremenu bile sve brže, gadgeti sve moćniji i internetski mediji su po posjećenosti postali najmasovniji čak i u Hrvatskoj. Kako se to odrazilo na novinarstvo u Hrvatskoj? Najpreciznije je kazati da koliko je početkom novog milenija novinarska struka pišala po internetu, danas internet toliko, pa i više, piša po istoj. Dalje>>

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X