Pomalo je teško povjerovati da je prošlo već 25 godina od kada je Bruce Willis prvi put ušao u ulogu neponovljive ikone Johna McClanea, slučajno se našao u, teroristima zauzetoj, Nakatomi Plazi i bio prislijen ‘kick-assati’ Hans Grubera i njegovu bandu zločinaca.
Smještaj cijele situacije u Moskvu se zato čini kao gotovo očajnički pokušaj da se internacionalizira i osvježi cijeli taj svijet, ali završava na prilično stereotipan način, za koji smo se nadali da je umro još 80-ih godina prošlog stoljeća. Cijela priča je mogla završiti kudikamo gore, jer je režiju dobio John Moore (Behind Enemy Lines, Max Payne), čiji su dosadašnji radovi također lako zaboravljiva i ne pretjerano zanimljiva djelca. Ipak, pokazalo se da u slučaju Johna Moora možda nije stvar u njegovom režijskom neznanju, nego u lošim scenarijima koje dobiva. Jer ovaj film vodi vrlo dobro, i što se tiče akcije, zasigurno je jedan od boljih filmova zadnjih par godina.
Početna scena potjere po ulicama Moskve (točnije, Budimpešte koja mimikira Moskvu) su u rangu najboljih scena u „Brzim i žestokim“: nabrijane, adrenalinske ludorije sa hrpetinom razbijenih automobila, eksplozijama i gotovo nevjerojatnim vozačkim manevrima. Kamera je brza i agresivna, i teško je ne pomaknuti se na rub sjedala dok tenkoliko oklopno vozilo The Cougar probija zaštitnu ogradu i slijeće sa nadvožnjaka, dok ga u stopu prati John McClane u ukradenom Mercedesovom terencu, vozeći ga preko krovova drugih sudionika prometa. I kasnije se akcija razvija u istom tonu, tako da otac i sin bježe po cijelom gradu, da bi na kraju završili u Pripyatu (Černobil), gdje se odvija i završni fight, ali i maleni twist u radnji koji rijetko koga može ostaviti u čudu. Vojni helikopteri, teške strojnice, RPG lanseri i sačmarice: recept bez kojih niti jedan visokobudžetni akcijski blockbuster ne može, pa tako niti ovaj. A sam Pripyat je uvijek zanimljiva lokacija, koja na žalost u ovom filmu nije pretjerano dobro iskorištena, a pogotovo kad se uzme u obzir prilično mlaki i razočaravajući zadnji okršaj, nešto što je u hollywoodskim akcićima gotovo pa postalo pravilo. Ono što će pak zapeti za oko znalcima i ljubiteljima kemije je nevjerojatni plin koji u svega nekoliko sekundi ‘ubija’ svu radijaciju, a koji će sigurno potegnuti neke vrlo žustre polemike među gledateljima.
I dok akcija manje više funkcionira kako spada, ono što zapinje je definitivno priča. Možda se čini čudno da priča u jednom akcijskom filmu predstavlja najveći problem, ali to možda ne bi bilo tako da se radi o nekom od filmova Steven Seagala. „Umri muški“ je ipak filmski serijal koji zaslužuje mnogo više, koji zaslužuje barem nekoliko epskih trenutaka koje ćete prepričavati prijateljima koji ga još nisu gledali. Film ne zaslužuje, nego zahtjeva genijalnog i hard core negativca kalibra Hans Grubera ili barem njegova još poremećenijeg brata Simona, a ne šablonske ruske teroriste dostojne jedva B i C akcijske produkcije. Još jedan segment koji zasigurno više smeta, nego što donosi pozitivni pomak, je koncept buddy-buddy akcića. Kao gledatelj i obožavatelj ovog serijala želim gledati Bruce Willisa i to što više mogu, s likovima poput Sgt. Al Powella iz prvog dijela, koji je tu bio samo i jedino kao podrška. Iz nastavka u nastavak pak dobivamo sve manje John McClanea, i sve više drugih likova, a sada se očito franšiza okreće u novom smjeru i pokušava nam se njezina dugovječnost osigurati uvođenjem mlađe verzije starog junaka. Dobar je Jai Courtney, ali nije niti sjena Willisu, koji je ipak jedna karizmatična, prljava i prosta legenda stare škole. Sve u toj priči smrdi, počevši od katastrofalno lošeg uvođenja lika Jack McClanea u priču, klasičnoj američkoj sapunici o ocu koji je previše radio i sinu koji se osjećao zapostavljen i sada mu to zamjera. Činjenicu da je taj isti ‘bezobzirni’ otac spasio njegovu majku dva puta, a cijeli svijet posljedično čak četir puta, očigledno svi moramo zaboraviti i zanemariti, ali nemoguće je oprostiti ovako lijeno i patetično pobijanje kanona.
Kao i u slučaju novog James Bonda, nismo dobili loš film, ali nismo dobili niti „Jamesa Bonda“ (odnosno „Die Hard“) film. „Umri muški: Dobar dan za umiranje“ je vrlo dobar akcić, tek solidan „Umri muški“ nastavak, koji radi najveći odmak od originala, što ga čini i njegovim najgorim dijelom. Ne želim suditi po ovome, ali budućnost serijala kakvog ga znamo je prilično neizvjesna, a kada se uzme u obzir da će Willis skoro napuniti 60 godina, ostaje malo prostora za optimizam.Ako ću prvi nastavak uzeti kao vrhonaravni primjer gotovo savršenog filma i dati mu ocjenu 10, a svaki drugi nastavak ocijeniti ocjenom manje (ne nužno kronološki), onda je jedino pravedno da peti dio dobije…
Ocjena: 6/10
(Dune Entertainment, Ingenious Film Partners, Origo Film Group, Twentieth Century Fox Film Corporation, 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
