Umro je Oliver Dragojević

U 71. godini napustila nas je jedna od ključnih figura hrvatske popularne glazbe.

  • 183
    Shares
Oliver Dragojević (Foto: Wikipedia)

U sedamdeset i prvoj godini života, točno godinu dana nakon što mu je dijagnosticiran rak pluća, u splitskoj je bolnici jutros u 5  sati umro je jedan od velikana hrvatske glazbene scene, Oliver Dragojević.

Vijest je Slobodnoj Dalmaciji javila obitelj splitskog pjevača.

Oliver Dragojević rođen je 7. prosinca 1947. u Veloj Luci na otoku Korčuli, odakle je i podrijetlom, a gdje je proveo i djetinjstvo. U Splitu je pohađao glazbenu školu. Najprije je učio glasovir, a potom klarinet i gitaru. Prvi susret s glazbom bio mu je u petoj godini kad je od oca Marka na poklon dobio usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice, te putnike na brodu na čestoj relaciji Split – Vela Luka. Prvi estradni nastup bio mu je na splitskom dječjem festivalu 1961. g. s popularnom pjesmicom “Baloni”. Istovremeno s bratom Aljošom snimio je tada poznate svjetske hitove za Radio Split.

Već 1963. g. okušao se s velikim uspjehom kao pjevač i klavijaturist kultnog splitskog banda Batali. Na natjecanju amatera pjevača Hrvatske, osvojio je prvo mjesto pjevajući “Yesterday” The Beatlesa. Festivalski debi imao je na Splitskom festivalu 1967. na nagovor Zdenka Runjića s njegovim “Picaferajem”, skladbom koja nije dospjela na završnu festivalsku večer, no koja će postati jednim od Oliverovih evergrina.

Nakon neuspjeha na Splitskom festivalu 1967. sve do 1972. Oliver je pekao zanat svirajući po brojnim zapadnoeuropskim klubovima, usvajajući temeljne odlike kasnijeg izvođačkog stila. Poslije kratke epizode s Dubrovačkim trubadurima koja je trajala manje od godinu dana, te sudjelovanja na pionirskim prvim sessionima splitske super-star grupe More u ljeto 1974. ponovno se priključio Batalima.

Na Prokurative se vratio 1974. godine. te u velikom stilu osvojio prvu nagradu publike sa skladbom “Ča će mi Copacabana”. Nakon toga ponovno je uspostavio suradnju sa Zdenkom Runjićem i na Splitskom festivalu 1975. pjevao šansonu “Galeb i ja”, ultimativan zgoditak i početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i najnagrađivanijeg autorsko-izvođačkog dvojca.

Pobravši najprestižnije festivalske i diskografske nagrade, Oliver je bio i laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin koja je dobrano prošla u znaku njegove izvedbe Gibonnijeve “Cesarice”. Od tada je primio 30 Porina u karijeri.

Svirao je u najvećim domaćim koncertni prostorima, a također je bio jedan je od rijetkih hrvatskih glazbenika koji nastupili u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyju.

Za života je objavio preko 100 izdanja, tj. 35 albuma, 43 singla, 25 kompilacija, 2 koncertna DVD-a i nekoliko kompilacijskih video izdanja.

Posljednjih godinu dana liječenja proveo je u krugu obitelji, supruge Vesne te sinova Damira, Dina i Davora.

  • 183
    Shares

Zadnje od Vijesti

Idi na Vrh
X