Radikalnom redatelju filmova ‘Do posljednjeg daha’ i ‘Alphaville’ bila je 91 godina.
Jean-Luc Godard, francusko-švicarski redatelj koji je bio ključna figura u Nouvelle Vagueu, filmskom pokretu koji je revolucionirao kinematografiju kasnih 1950-ih i 60-ih, preminuo je u 91. godini, izvijestio je francuski list Liberation.
Najpoznatiji po svom ikonoklastičkom, naizgled improviziranom stilu snimanja, kao i nepokolebljivom radikalizmu, Godard je ostavio trag nizom politiziranih filmova u 1960-ima, prije nego što je posljednjih godina doživio oživljavanje karijere filmovima kao što su “Film Socialisme” i “Zbogom jeziku”.
Rođen u Parizu 1930., a nakon što je upoznao kritičara Andréa Basina i buduće kolege redatelje Françoisa Truffauta, Claudea Chabrola i Jacquesa Rivettea, Godard je počeo pisati za nove filmske časopise. Godard je od samog početka branio tradicionalno holivudsko snimanje filmova i promovirajući osobe poput Howarda Hawksa i Otta Premingera umjesto modernijih autora. Godard je imao i poštovanje prema Humphreyju Bogartu, nešto što će doći do izražaja u njegovom prvom igranom filmu, “Do posljednjeg daha” (À bout de souffle) koji je objavio 1960. godine.
Godard je u filmsko stvaralaštvo ušao nizom kratkih filmova prije nego što je napuštenu Truffautova ideju o sitnom kriminalcu i njegovoj djevojci odlučio pretvoriti u dugometražni film, te je zatražio dopuštenje za njezino korištenje. Sniman na pariškim ulicama 1959. godine, uz zanemarivu upotrebu umjetne rasvjete i scenarij pisan dan za danom, “Do posljednjeg daha” se nakon objavljivanja pretvorio u istinski kulturni fenomen, učinivši Jeana Paula Belmonda zvijezdom i nagradivši Godarda kao najboljeg redatelja na filmskom festivalu u Berlinu.
Godard je 1960-ih u brzini napravio niz ključnih filmova. Njegov sljedeći film, “Le Petit Soldat”, bio je zabranjen do 1963., a tijekom snimanja Godard je upoznao svoju buduću suprugu, Annu Karinu, te skovao svoj najpoznatiji aforizam, “Kino je istina u 24 sličice u sekundi.” Ostali istaknuti naslovi uključivali su ekstravagantni epski film o stvaranju filma “Contempt” s Michelom Piccolijem, Brigitte Bardot, Jackom Palanceom i Fritzom Langom; i “Alphaville”, bizaran hibrid filma noir i znanstvene fantastike.
U sedamdesetima su Godardovi oštri politički i intelektualni stavovi počeli su gubiti svoj trag, a njegov je rad potpuno izgubio utjecaj u 1980-ima. Njegov dugometražni film “U slavu ljubavi” iz 2001. označio je povratak i odabran je za filmski festival u Cannesu, dok je “Film Socialisme” iz 2010. prethodio dodjeli počasnog Oscara iste godine (navodje glasio: „Za strast. Za sukob. Za novu vrstu kina”). Godard ga nije osobno preuzeo. Njegov film “Zbogom jeziku” iz 2014. osvojio je nagradu žirija u Cannesu, a “Image Book”, koji je odabran za filmski festival u Cannesu 2018., dobio je jednokratnu “posebnu Zlatnu palmu”.