Upečatljivi Katarina Juvančić i Dejan Lapanja na Večeri slovenskih kantautora

Zbog bolesti legendarnog Tomaža Pengova koji je dolazak otkazao u posljednji čas, sinoćnja Večer slovenskih kantautora u programu ‘Začarana Močvara’ u zagrebačkoj Močvari, ad hoc je preobličena u večer slovenskih i hrvatskih izvođača kantautorsko-akustičnog folkerskog profila.

Katarina Juvančić (Foto: Mladen Pobi)

Umjesto Pengovljeva, koncert je započeo nastupom Dunje Knebl i njenog novog tročlanog sastava Kololira koji su, kako reče Knebl, na pozornicu prigodno doskočili jer su se koji sat prije ovdje fotografirali za promotivne materijale. Tako je, posve neplanirano, javno predstavljena nova formacija i održana praizvedba njihova novog repertoara nekoliko pretežno tugaljivih hrvatskih narodnih pjesama od Zaprešića do Slavonije, mahom obojenih renesansnim ugođajem, a ispjevanih melankolično bistrim glasom, uz pratnju akustične gitare, harmonike, frula, kololire (hurdy gurdy) i džembea.

Potom je, prema planu, nastupio slovenski kantautor, Leon Matek u pratnji Marjana Gradišara ne električnom basu. Bojom glasa, duhovitim konferansama, valcersko-romskosvingersko-šansonijerskim stilom nekih pjesama, a i kvalitetom, Matek nemalo  asocira na popularnijeg sunarodnjaka Zorana Predina, što nipošto ne znači da nije riječ o samosvojnom autoru i izvođaču. Koliko dokučismo, teme tekstova su ponajviše ljubavne i poljodjeljske. Poneki stih koji nam je Matek preveo na hrvatski nije ostavio osobit dojam, no na slovenskom je sve zvučalo skladno i dobro, što je, dakako, posve u redu, jer dio pjesmotvoračkog majstorstva svakako je ono snalaženja s materinskim jezikom. Ugodna i dinamična kombinacija akustične gitare i električnog basa u nekoliko je pjesama zamijenjena podjednako zanimljivom, a za ovdašnje prilike svakako vrlo neuobičajenom kombinacijom električnog basa i saza na kojem je Matek odsvirao kolo, ali i ponešto rock motiva.

Kako i valja, najsnažniji je dojam ostavio posljednji izvođač, dvojac što ga čine pjevačica i autorica Katarina Juvančić i sjajan gitarist Dejan Lapanja koji je svoje u struju ukopčano akustično glazbalo svirao zadivljujućom energijom i vrsnoćom. S pjesmama pretežno “ženskih tema” (što se dogodi kad djevojka napokon dočeka princa na bijelom konju; obraćanje žene suprugu u Kanadi na početku prošlog stoljeća, temeljeno na stvarnom pismu Juvančićkine prabake; razgovor majke, slovenske Aleksandrinke, s djetetom koje je ostavila kako bi privrijedila kao dojilja u Egiptu…) izgrađenima na zvukovnom polju folk-bluesa, no daleko od ikakve shematiziranosti, Juvančić i Lapanja ponudili su izniman doživljaj i pokazali kako dvojac s jednom akustičnom gitarom, bez ikakvih dodatnih efekata, samo svirkom, glasom (uz povremeni tulež shruti boxa, čime je zaokružen sinoćnji niz susreta s glazbalima razmjerno bizarnog karaktera) i srčanim, maštovitim pjesmama može uzbudljivo ispuniti prostorni i vremenski okvir cjelovečernjeg koncerta. Čak i pred malobrojnom publikom od cca pedesetak nazočnih (uključujući izvođače i osoblje), što je ovom zgodom, nažalost, bio slučaj.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X