Urban&4 objavili su novi album sa 80 minuta muzike i 18 pjesama.
Valjda je, kad se sve zbroji i oduzme, najvažnije vjerovati. Pogotovo nekome tko pretencioznost oduvijek nosi ponosno poput zastave. Poetsku pretencioznost, koja mu nikad nije uzeta za zlo jer bi svojom interpretacijom primirio svaku pretjeranu apstrakciju, utišao svaku stršeću metaforu.
Vjerovalo mu se još otkad je navodnjavao pustinje, pa i cijepao atome ili liječio astronautske jade. Vjeruje mu se jer je uvjerljiv, vjeruje mu se jer se čini da i on sam vjeruje da sve što pjeva ima smisla. Vjeruje mu se iz istih razloga zbog kojih se vjerovalo EKV-u pa ma koliko se na trenutke teško probijali kroz džunglu sintaksičko-stilskih rješenja.
Vjerovati Urbanu na novom albumu “Lipanj, srpanj, kolovoz” zapravo je najlakše dosad. Neka vas ne zavara naslovnica s Yves Marie Lameom, francuskim pjesnikom i slikarom, niti neka vas na krivi trag ne navede što je album podijeljen na “dio s bendom” i “onaj intimniji”. Damir Urban je na novom albumu više down-to-earth nego ikad ranije.
Okej, nailazit ćete na “lijevu ruku koja reže tortu svijeta” pa onda i na “desnu koja diže crni vjetar” i slične mentalne prepreke, no s lakoćom ih se preskače i zavoli. Ali ćete puno češće naići na nešto poput “Kavez nije dom”, “Male dame” ili “Susjed”, pogotovo “Susjed”, nizove stihova u kojima je sve kristalno jasno, priče detaljno ispričane, potpuno nedvosmisleno glazbeno štivo. Nimalo urbanovski. A opet, sve skupa, cijeli ponuđeni paket, uobičajeni je Urban koji vas je progutao još na “Žena dijete” i još uvijek vas nije ispljunuo. Neće niti nakon “Lipanj, srpanj, kolovoz”.
Kičmu albuma nose već znane “Iskra”, “Div”, “Kuća Sjećanja”, “Pseća oluja” i odličan zadnji singl “Sama”. No, da li mu se vremena – a Urbanovom albumu od 80 minuta i 18 pjesama definitivno treba dati vremena, izbora ni nema – postaje jasno koliko briljantnih slika, skromnih i nenametljivih, ova dvostruka ploča nudi gotovo usputno, kao slučajno, nekako u prolazu. I basom obojen “Dobar znak”, ganutljive “Biram ptice” i “Nitko osim nas”, potresne “Gnjurac” i “Vještac”, majstorski napisana “Duža riječ”, runjićevska “Gdje god bila ti”…
Teško je, da opet ne upotrijebimo – pretenciozno, sad izlaziti s ocjenama da je ovo tekstualno nešto najbolje što je Urban napisao, ali definitivno je najljudskije. Njegov artizam je i dalje tu, ali ovoga je puta sveden na mjeru čovjeka, na domet naših prstiju. Ljepota kojoj se ne divimo iz daljine, već je osjećamo blisko, stvarno, neapstraktno.
Uostalom, sve je i sam priznao u “Dobrom znaku”: “Ničega me više nije sram, prolazim kroz ljude kao zrak…”. Prolazi, ali se i zadržava. Album je ovo kojem ćemo se vraćati.
Ocjena: 10/10
(Croatia Records, 2021)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
