Po pravomoćnoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Croatia Records je nepravilno privatizirala nekadašnji Jugoton otuđivši pri tome fonograme tj. originalne prve snimke, a Ustavni sud je to potvrdio, javlja Telegram.
Ustavni sud je zadnja pravosudna instanca u Hrvatskoj i na njoj je proteklog tjedna potvrđeno da Croatia Records privatizaciju Jugotonovog kataloga nije provela na pravilan način.
Ustavni sud je odlučio da je ovim katalogom fonograma posljednjih 28 godina trebala upravljati država i naplaćivati naknade za njihovo korištenje, a to je radila Croatia Records.
Kad se ode u ne tako davnu prošlost, Jugoton je prošao kroz pretvorbu sredinom 1990-ih godina i iz njega je nastala Hrvatska zaklada zvuka i slike čija vrijednost je tada bila procijenjena na 3,5 milijuna tadašnjih njemačkih maraka (njemačka marka se s uvođenjem eura mijenjala u tečaju 2:1 u korist eura, op. a.). Kupovina je izvršena 1996. i tada je Fondu za privatizaciju bilo uplaćeno oko 10 milijuna njemačkih maraka. Pored nekretnina i brojne opreme nekadašnjeg Jugotona, fonogrami nisu bili na popisu otkupljene imovine. Po presudi Visokog upravnog suda riječ je o nepravilnom procesu.
Pojam ‘fonogram’ uveden je u Zakon o autorskim pravima tek 2003. godine, stoga su u Croatia Recordsu tvrdili da fonogrami nisu ni mogli biti na popisu imovine iz 1996. kad je izvršena kupnja. Iste 2003. je provedena i revizija u CR i revizijska kuća je tada dala zeleno svjetlo da je u privatizaciji sve bilo po zakonu. No iz Hrvatske glazbene unije se nisu slagali s tim jer na revizijskom popisu nije bila procjena vrijednosti fonograma jugotonove arhive.
Gledano kronološki, cijeli slučaj posjeduje niz propusta. Još je 1993. trebalo biti osnovano nadležno tijelo koje trebalo proći kroz obiman jugotonov katalog i utvrditi što se od njega smatra dijelom nacionalnog blaga Republike Hrvatske, a što ne. Za ono što bi bilo utvrđeno da je riječ o nacionalnom blagu, trebalo je kroz dionice u protuvrijednosti vratiti Fondu za privatizacije (danas CERP-u), ali do toga nikad nije došlo. Država tek kasnije utvrđuje da joj je iz ruku izmakla potencijalna zarada, te će CERP-u poručiti da fonogrami nisu procijenjeni, a CERP 21. listopada 2016. objavom rješenja to i potvrđuje.
Uzalud su se iz Croatia Recordsa žalili i na CERP-ovo posljednje rješenje da 1993. nije postojao fonogram, te i neuspješno tužili CERP. Sada je pravomoćna sudska odluka i Ustavnog i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da Croatia Records nije smjela koristiti fonograme, jer su presudili da nisu bili u njenom vlasništvu.
Igor Svilar, odvjetnik Croatia Recordsa, za tportal je kazao kako su oni legalisti i da će poštovati odluku suda. Međutim, dodaje da ima još mogućnosti za daljnje pravne korake ako se na njih odluče ljudi koji vode Croatia Records. “Kao pravni korak ostaje mogućnost žalbe Europskom sudu za ljudska prava. Još nisam dobio naputak da idemo u tom smjeru, ali to ostaje kao mogući pravni korak’, izjavio je Svilar.
Već smo jednom postavili pitanje Tko će i gdje smjestiti taj ogromni katalog, i u kakve uvjete pohrane i tko će s njim raspolagati, jer na koncu, ako završi u nekom ‘bunkeru’ tko zna hoće li i u kojem obliku vrijedan dio toga više ugledati svjetlo dana?
Kao što i dalje ostaje bolan zaključak da se od osnivanja ove države pa do danas svijest o intelektualnom i izvođačkom vlasništvu, njegovo zakonsko provođenje, te tržišna praksa isprepliću u kaotičnim uvjetima izuzetne ignorancije, velike količine neznanja i tko zna kakvih zakulisnih međusobnih pogodovanja.