Van Morrison ‘Duets: Re-working The Catalogue’ – Paradoks starog gunđala

Van Morrison se u posljednjih petnaest godina hrva s inspiracijom i tek rijetko mu se dogodi da uspije izbaciti iznadprosječan album. Činjenica da je primoran objaviti album obrada vlastitih pjesama u duetima jasno pokazuje da borbi s nadahnućem nije kraj.

Van Morrison 'Duets: Re-working The Catalogue'
Van Morrison ‘Duets: Re-working The Catalogue’

Budimo jasni, ni jedna duetska obrada na ovome albuma nije loša, pa iako je riječ o manje razvikanim pjesmama iz kataloga namrgođenoga Irca, sve skupa teče kao svojevrsna best of kompilacija. No, problem leži u tome što isto tako ni jedna od ponuđenih verzija na ovom albumu nije ni bolja od izvornih verzija, pa vrijednost cijelog projekta moramo staviti pod kritički upitnik.

Je li riječ tek o lakom načinu zarade za Morrisona ili ima i viših vrijednosti u svemu? Prije svega, jedna od vrijednijih stvari na albumu upravo je pjesma koja ga otvara i donosi nam još jednu priliku čuti divan glas soul genija Bobbyja Womacka, koji je preminuo prošloga lipnja. Poslije njega zaredat će se šarena ekipa koja će prošetati Morrisonovim katalogom od 1970. (gospel diva Mavis Staples pjeva na “Lord If I Ever Needed Someone” sa “His Band and the Street Choir”), do posljednjeg albuma “Born to Sing: No Plan B” iz 2012. (Chris Farlowe surađuje na naslovnoj pjesmi). Neke od najboljih pjesama, kao što su “Streets of Arklow” s Veedon Fleece (1974.) ili “Wild Honey” s Common One (1980.), nije moguće bitno pokvariti, no još ih je teže i poboljšati, tako da obje pjesme ostaju svojevrsnim vrhuncima u obliku dueta s Mickom Hucknallom, odnosno Joss Stone, no obje su blijede u usporedbi s izvornicima.

Nadalje, odličan je štos od pjesme “Whatever Happened To PJ Proby” napraviti duet upravo s PJ Probyjem. Od ostalih gostiju možemo izdvojiti neke stare suradnike poput Georgieje Famea (“Get On With The Show”) i Marka Knopflera, kojemu je Van gostovao na prekrasnoj “The Last Laugh” sa albuma “Sailing To Philadelphija” iz 2000., pa nekadašnji gitarist uzvraća uslugu na “Irish Heartbeat”, što rezultira možda čak i dosad najboljom verzijom ove pjesme, a koja se već pojavila na albumu “Inarticulate Speech of the Heart”, kao i na istoimenom albumu koji je Van snimio sa The Cheiftains.

Gregory Porter donijet će dah jazza, Taj Mahal dah bluesa (pritom će se potonji jako dobro zabaviti, čemu svjedoče sekunde studijskog razgovora kojima album završava), a naći će se mjesta i za obitelj, kada se Vanu priduži njegova kći u malo (nepotrebno) ubrzanoj “Rough God Goes Riding”. Čak je i Michael Bublé dao svrsishodan doprinos na “Real Real Gone”.

“Duets: Re-working The Catalogue” je svojevrstan paradoks. Iako je ugodniji za slušanje od nekih manje inspirativnih Morrisonovih albuma, ujedno ima i najmanje smisla, s obzirom na to da je rijetko koja pjesma u duetu nadmašila svoju izvornu verziju.

Ocjena: 6/10

(Exile Productions/RCA Records, 2015.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X