Dugo ne vidjesmo da nam se pred očima i ušima kristalizira potpuno novi i zaokruženi glazbeni projekt s prvim nastupom. Dunja Ercegović upravo je to uspjela sinoć u Pogonu Jedinstvo. Bad Daughter sinoć je ‘rođena’ uživo pred očima i ušima u najmanju ruku iznenađenog, a potom i oduševljenog auditorija.
Za početak ću napraviti malu digresiju i otići u jesen 2021. kad je Dunja Ercegović kao Bad Daughter objavila prvijenac „Let Me Panic“. Dao sam tom albumu ocjenu 8 od 10 iz razloga jer nisam imao kompletnu sliku Dunjine distrakcije od Lovely Quinces. Jest da je to bio novi zvuk i drukčiji pristup koji je zadirao u sfere mračnog popa u kojem se miješaju plesni momenti i teški metalizirani premazi koji su upućivali i na inspiraciju radom jednog Trenta Raznora, no nedostajala je komponenta kako bi to trebalo zaživjeti na pozornici. Zahvaljujući Leonardu Klaiću, koji se pokazuje kao odličan Dunjin kreativan oslonac u zvučnoj nadogradnji, cijela priča je jako dobro zamaskirana u elektroničko ozračje, a tek se sinoć pokazalo u kolikoj mjeri Bad Daughter posjeduje bandovski moment. Možda je upravo to ‘maskiranje u elektroniku’ izluđivalo organizacijska tijela Rock&Offa i Porina koja su baš htjeli imati Bad Daughter u izvedbi uživo kao laureatkinju, ali Dunja je ostala tvrda u stavu. Procijenila je vjerojatno da za predstavljanje novog projekta ima samo jednu šansu i da će ta ili biti po njenom ili je neće biti. I procijenila je dobro. Tri mjeseca su trajale pripreme za samo jedan nastup, a potom je tri dana bio okupiran i Pogon Jedinstva. Okupila se mala ali efikasna produkcija i priredila nam debitantski show koji nadilazi sva očekivanja ovog grada.
Pozornica je bila vješto složena na početku kao da će na njoj nastupiti samo Dunja bez ikakve pratnje. Tako je i počelo s tim minimalističkim dramaturškim momentom. Jedino što nije bilo minimalističko od samog početka bila je iznimna kvaliteta zvuka uz još iznimniju količinu decibela. Odličan potez. Bad Daughter može biti sve, samo ne tiha. A potom kad su zastori pali na drugoj pjesmi i ukazali se Leonard Klaić s gitarom okružen elektroničkim napravama, s lijeve strane, a ‘čovjek mašina’ Nikola Babić za bubnjevima s desne, odaslana je jasna poruka da zvuk za Bad Daughter ne dolazi kojim slučajem s miks pulta, već ga izvodi bend pred auditorijem koji je za tu priliku napunio Pogon Jedinstvo, čime je to ujedno bio i najveći Dunjin solo nastup u karijeri. Rekla je ona u intervjuu da je približno na Lovely Quinces u pregrađenom Velikom pogonu kulture bila slična brojka, ali potpisnik ovih redaka bio je i na jednom i drugom i ovo je definitivno bio ekvivalent Velikog pogona bez pregrade.
Svaka pjesma nosila je drukčiji ambijent kad je riječ o izvrsno osmišljenom svjetlu, a mogu reći da je ovo bio jedan od rijetkih nastupa u kojem se pobijedila određena komornost samom prostora Pogona Jedinstvo, koji mi je uvijek nekako fritzlangovski mračan tunel bez kraja, time što je bilo razvučeno veliko platno kao pozadina, kao i širina pozornice postavljene od zida do zida. Razmišljalo se i o gabaritima i to na način da ih se iskoristi, a ne samo da pozornica samo bude smještena u prostor, pa kako bude.
Što se tiče Dunje, koliko god u prošlosti pogledao koncerata Lovely Quinces ništa od toga nije imalo veze s pojavom Bad Daugher. Bad Daughter je već sad pop ikona. Čudo transformacije. Rezultat mukotrpnog rada u svakom segmentu svladavanja i ovladavanja scenskom pojavnošću, što uključuje i plesnu koreografiju. Nije Bad Daughter Dunjin usputni pop izlet, već sveobuhvatni produkcijski pothvat kreiranja sasvim nove priče – novog originala. Nakon sinoćnjeg koncerta gotovo da je teško znati hoće li pretegnuti utjecaj Bad Daughter ili Lovely Quinces, jer Dunja Ercegović ima kapaciteta za oboje, tj. obje.
Koncert je bio kratak jer je kratak i „Let Me Panic“ album, no svaka pjesma je bila zasebno poglavlje, a sve skupa kompletirana cjelina u kojoj se pretapaju oprečnosti ljubavi i boli, drame koja ukopava i ritma koji nosi. Poput slagalice. Dunja se prisutnima obratila svega triput, no nije mogla na koncu izdržati i reći da je to dio koncepta Bad Daughter – da više govori glazba, a manje ona. I tu su Klaić i Babić definitivno u pravu s takvim pristupom, jer u toj predstavi zvuka, svjetla i pokreta, možda je i triput previše, možda bi bilo dovoljno samo jednom da Dunja izađe iz uloge i zahvali se svima.
Secirati tako savršeno osmišljeni nastup koji ima svoj početak i kraj i niz odlično tempiranih kulminacija uistinu je nezahvalno jer jedino što se tu može reći jest da bi sa svakim novim izvođenjem Bad Daughter priča zasigurno bivala sve bolja i bolja. No ima jedan detalj, a to je da svega tu ima dovoljno osim pjesama poput „Savage“, tj. klupskih plesnih zgoditaka koji mogu prolongirati središnji dio nastupa u nezaboravni party. Ali ruku na srce i ovo sinoć je bilo nezaboravno, a i kad smo kod srca, skoro me infarkt pogodio, prvi put kad su krenuli basovi tektonski pomicati tlo pod nogama, a drugi put kad je s izvedbom „Favorourite Game“ postalo kristalno jasno da su Bad Daughter & co. izmjestili i sebe i cijelu dvoranu Pogona Jedinstvo u glazbeni ugođaj za kakav se obično mora putovati negdje na zapad.
Jučer je Dunja Ercegović jasno odaslala poruku koji nivo nju zanima. Taj nivo pak čudovišno odskače od mnoštva naših palanačkih prosjeka. Ima sredina gdje ovakav ambiciozni iskorak može biti doživljen kao uvreda takvim sredinama. Nadam se da nismo takva sredina, jer ovu „Lošu kćerku“ treba nositi k’o kap vode na dlanu. Dok je trajao njen show, bili smo negdje drugdje i tamo nam je bilo dobro.
I samo treba zapamtiti kad je to itko s domaćeg terena svojim prvim nastupom dupkom napunio Pogon Jedinstvo ili sličan prostor. Pošlo je za rukom jedino Dunji Ercegović koja pjeva na engleskom, ne vrti je se skoro nimalo na radijskim postajama i nije imala niti jedan zakupljeni billboard prostor u gradu. Razmislimo načas o tome dok gledamo ‘briljantne poteze’ nekih hrvatskih glazbenih mastermindova koji billboardimaa najavljuju koncert svoje pjevačice za 2030. godine.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
