Da je Nick Cave onomad čuo ‘Anku’, sva je zgoda da bi se ta ovdašnja narodna našla na njegovoj zbirci ‘Murder Ballads’ (1996).
Naravno, riječ je o hipotezi, no skladba jezivoga teksta i ugođaja zastrašuje poput kakvog gadnog filma strave ili grozovite istinite priče, a ovo posljednje, mnijemo, i jest. „Pošla Anka u šumu… za njon gredu tri žandara… treći nosi sablju tanku da zakolje Anku…“ Brrrr! Istarska ili ne – vele, Bože mili, da se ne tako davno nalazila i u osnovnoškolskim čitankama – morbidna je balada najupečatljiviji komad s debitantskog albuma pazinskog kvinteta Veja, prošle godine nominiranog za Porina u kategoriji etno albuma. Francuski je specijalizirani časopis Trade Magazine uvrstio „Dolinu mlinova“ među deset najboljih albuma glazbe svijeta objavljenih u 2014., a Vejine su se izvedbe, kao i oni sami, našli i u drugoj sezoni hrvatske kriminalističke dramske serije „Počivali u miru“. Sastav s uspjehom gostuje i na inozemnim festivalima.
Kako sami kažu, momci na moderan način istražuju i izvode tradicijsku glazbu istarskog poluotoka. Moderno u ovom slučaju znači kombiniranje istarskih tradicijskih glazbala kao što su mih, harmonika i tambura s neistarskim i(li) ondje netradicijskima kao što su cajon, udu, gajde, bas i gitara te glađenje onih izbojaka istarske ljestvice što se opiru uhuugodnoj melodičnosti i sobom nose prepoznatljivu dozu iritantnosti. Umjerenom dozom djeljanja u smjeru, uvjetno rečeno, popa, istarski se melos prilagođava slušalačkim standardima široke publike. Piljenje nije ukinuto, no svedeno je u okvire opće prihvatljivosti. Prilagođeno, ali ne i anestetizirano. Bez krosoverizacije.
Netaknuta, bit će, ljepota, ostade u tekstovima, smišljenima na privlačnim istarskim narječjima, s tematskom raznolikošću i poetskom inventivnošću do kakvih dolazi malo koji autor. Ne treba čuditi, jer kroz desetljeća se, ako ne i stoljeća, održalo najbolje iz pjesničkih vrela najdarovitijih pučkih poeta, i to više njih. Krasne su neljubavne teme „Črni orko“ o mitskom stvoru koji kažnjava pijance, na svoj grozoviti način već spomenuta „Anka“ te dječja brojalica „Biži, biži, maglina“, a ljubavne sagledavaju problematiku iz osobenih kutova i gdjekad, primjerice u „Jene mi noći“ ili „Mila moja“ situaciju i(li) osjećaj oslikavaju savršenom konciznošću nekoliko stihova.
Netko bi mogao zamjeriti da su pjesme, općenito uzevši, možda malo predugačke i donekle monotone te se pitati čemu zatupljivati paračku oštricu istrijane. No vjernost srži djela, topao, organski zvuk u glazbenoj produkciji Marijana Jelenića te činjenica da Veja jest doprla do šire publike, pokazuju da je strategija sastava, nezadrtih čuvara baštine, dobro usmjerena.
Privlačnosti cjeline doprinosi i likovno oblikovanje ovitka, rad Ivana Babića, s osobito šarmantnim stiliziranim crtežima glazbala.
Ocjena: 8/10
(Vejamusic, 2014.)