Relativna rijetkost u filmografijama zemalja na brdovitom Balkanu su filmovi snimljeni prema povijesnim ličnostima ispričani bez „velikih“ poruka. Srpski film „Vera“ spada u tu kategoriju, no „velika poruka“ je diskretno u samom liku Vere Pešić, itekako relevantna.
Jedna od manje poznatih priča iz Drugog svjetskog rata je priča o Veri Pešić, trostrukoj, katkad i četverostrukoj špijunki, čije su usluge bile dostupne skoro pa svim (zaraćenim) vojnim formacijama koje su se zatekle na teritoriju današnje „uže“ Srbije.
Iz samog filma se ne može stvoriti dojam da postoji i serija (također hvaljena), što je samo po sebi rezultat sjajno obavljenog posla u domeni režije (koju potpisuje Nedeljko Kovačić), domeni scenarija (autori su Kovačić i Kristina Đuković) i montaži (koju potpisuje Snežana Ivanović). Muzika je također zanimljiva (autor je Robert Pešut Magnifico),a riječi kojima bi se „Vera“ mogla opisati su gotovo inženjerska preciznost, točnost, ritmičnost, emotivnost.
Iako je Vera Pešić portretirana tako da ljudi s njom lako sažive, ona nije junak filma. Zapravo, ovo je film uglavnom sastavljen od antijunaka, čije su mane više nego vidljive. Glavna glumica Jovana Stojiljković je obavila posao kakav se i traži od ljudi koji prihvaćaju glumu kao ljubav, poziv, pa tek onda kao posao. Njena gluma objašnjava zašto se u Sloveniji glumica zove igralka, ona se igra, ali uvijek s empatijom i nikad osuđujuće.
Vera Pešić je identitet koji zapravo ne postoji (uglavnom ne svojom krivnjom), neželjeno dijete, partnerica koju njeni odabranici ili ne razumiju ili je tretiraju kao objekt, neželjena osoba koja je u ovakvom ili onakvom konfliktu gotovo sa cijelim svijetom: s majkom i rodnim krajem jer postoje dvojbe oko toga tko joj je otac (majka oklijeva da joj to kaže), s državom u kojoj je rođena (Kraljevinom Jugoslavijom) u čije je ime agenti zlostavljaju, s nacističkom Njemačkom koju u startu prezire, sa Sovjetskim Savezom jer Staljina doživljava kao i Hitlera, s Velikom Britanijom jer licemjerje tadašnjih agenata ne može podnijeti, i onda joj preostaje da radi za „naše“, tko god da to bio.
Vjerujem da je gledateljima bliska emocija koja je česta i u filmu, a to je da se od svih ponuđenih političkih opcija Vera ne pronalazi ni u jednoj, ali njezin život postavlja pitanja na koja Vera nema spreman odgovor. Šou, u ovom slučaju život, mora ići dalje, gotovo da nije bitno niti što da odgovori. Bitni životni odabiri se na kraju svode na osobne simpatije ili antipatije, a tek onda na ideologiju.
Vrijeme oko datuma 1.9.1939. (pogotovo kad nacisti objašnjavaju napad na Poljsku i planove s Jugoslavijom) doživljavam vrlo suvremenim, što je očito osobni problem potpisnika ovih redaka, no, nažalost i ti elementi pridonose da se priča o Veri Pešić doživi vrlo suvremeno, no i bez toga, film “Vera” u sebi ima mnogo razloga zbog kojih je ljubitelji dobrih filmova trebaju pogledati.
Ocjena: 10/10
(Art Vista, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
