One Piece Puzzle predstavio je u Močvari album ‘Obiteljska simfonija’. Visoko energetska riječka četvorka još jednom se dokazala kao jedna od najkvalitetnijih grupa s ovih prostora u ovome trenutku.
Trebalo bi u Hrvatskoj zakonom zabraniti bend One Piece Puzzle i njemu slične, ako ih uopće ima. Bend koji je glazbeno gledano pramac avangadnog svjetskog izričaja, koji minimalizmom lirskog izričaja u desetak riječi da opis društva i sadašnje situacije, te daje radikalne recepte za ‘bolje’ sutra (npr. ‘Viagru u hostije’ – rješenje za depresiju i podizanje nataliteta) i bend koji je sebe zatvorio u okvire hrvatskog jezika. Ovo zadnje je možda ključna stvar.
Zbog toga se One Piece Puzzle i doživljava primjerice kao neshvatljivo subverzivni književni rad Danila Harmsa u vrijeme Staljinovih čistki u Sovjetskom Savezu. U ovakvoj Hrvatskoj 21. stoljeća OPP su šamarčina koja dolazi iz budućnosti, nešto još uvijek neshvaćeno, nešto nepoželjno. Tih četvero glazbenika se drznulo imati kvalitetu i način razmišljanja koju po ovdašnjim standardima smiju imati samo zapadnjaci. Ne dodvoravaju se nikome i nemaju tipičnu priču hrvatskog benda u smislu da žele biti simpatični ‘klinci iz kvarta’ koji su naučili tri akorda ili su pak sredovječni cendravci koji se drže svakidašnje jadikovke: ‘Mi bi bilo puno bolji da možemo od toga živjeti.’
U svom izričaju su trenutno nešto najbolje što ovo društvo u glazbenom smislu može imati, dok njihov status i ‘podrška’ koju imaju u istom društvu još jednom dokazuje da ovdje još uvijek nema plana i programa za talentirane pojedince. Nema to veze s trenutnom krizom i deprecijacijom duha, to je jednostavno tako u zemlji u kojoj je prijavljivanje na prednatjecanje (odnedavno reality show) za Eurosong jedini ‘legitimni’ način za pokazivanje svijetu koliki su naši dosezi.
Jedan One Piece Puzzle je tu samo nekakav rubni faktor koji nepotrebno talasa postojeću idilu slavljenja prosječnosti Balkanskog gliba u kojem su glavne face nagluhi šlager pjevači i skladatelji čija kvaliteta se mjeri u tome koliko su vješti u krađi tuđih aranžmana.
Da je drukčije OPP bi bez problema napunili puno veći prostor za predstavljanje albuma ‘Obiteljska simfonija’ koja je izvedena pred stotinjak ljudi u Močvari u petak 25. veljače.
‘Neuklopivi’ riječki kvartet je u jednosatno visoko energetskom nastupu dokazao da je u stanju otići i korak dalje. Više to nije samo gitarska rokačina a la Skunk Anansie i Rage Against The Machine, već su u nastup bili protkani i remiksevi tako da je dobivena i dimenzija slična jednom Prodigyju. Koncert je imao i odlično osmišljeni koncept koji je također bio podijeljen u nekoliko ‘stavaka’ kao i novoobjavljena ‘Obiteljska simfonija’.
Pjevačica Ratka je u svemu bila potpuni kontrapunkt svojim estradnim kolegicama. Za početak, zna pjevati i nije se dvoumila treba li minicu zamijeniti samo gaćicama i čizmama (kako to nalažu moderni pop trendovi) već je bila obučena u opaticu, odnosno crnu mantiju koja je sezala do poda.
Što tek reći o efektu koji je proizvela kad je tako odjevena i s kardinalskom kapom na glavi dijelila hostije iz pehara kao na misi da bi potom zavrištala: ‘Viagru u hostije!’? Dakle pored precizne i žestoke svirke i scenski nastup je bio bombastičan. No malo njih je svjedočilo tome, jer nitko nije prorok u svom selu. Zato OPP treba zabraniti, jer su bezobrazno dokazali da se može biti svjetski, ali pod uvjetom da se puno radi, a to je pak najveći neprijatelj našeg mentaliteta u kojem se za vlastiti neuspjeh uvijek u nečemu drugome traži opravdanje. Stoga je za takve ‘izdajnike roda svoga’ najbolje da budu etiketirani kao opasni, nego da ostanu neshvaćeni. One Piece Puzzle je ipak viagra u hostijama.
Za kvalitetnu koncertnu večer također treba spomenuti i S3ings (čitaj: Strings), domaći bend na tragu Arctic Monkeysa i The Kooksa. Glazbeno je solidan, iako još mora poraditi na vokalima i prestati se uzalud opterećivati tipičnim problemima predgrupa da u pauzama između pjesama zovu ljude da se približe bini, kao da ne znaju kako stvari obično stoje kad je u pitanju status predgrupe. Kad na bini postanu još sigurniji, ljudi će sami prići bliže.