Vlada, Gile, Piko & Švaba ‘Lutka koja kaže ne’ – dokument vremena koje više nikad neće postojati

Prije nego što je početkom devedesetih u tadašnjoj Jugoslaviji sve otišlo u vražju mater, polako ali sigurno se na pop-sceni ustoličavao novi-stari glazbeni žanr, baziran na pretpsihodeličnim šezdesetima.

Vlada, Gile, Piko & Švaba ‘Lutka koja kaže ne’

U to doba velika pop-zvijezda Tajči je svoju scensku pojavnost bazirala na Marylin Monroe (neki će se sjetiti i pjesme „Moj mali je opasan“ kao prepjeva „Let’s Twist Again“), Daniel Popović će imati srazmjerni uspjeh s ranim rockom oplahnutom „Ma daj obuci levisice“, pojavili su se Fantomi koji su odmah imali nekoliko brzinskih hitova, Greaseballsi su trebali izdati debi-album, ali „samo što nisu”. Neno Belan i Đavoli su već bili etablirana pop-sila, a onda je nastupio rat i kotač vremena se u svega nekoliko mjeseci pomakao iz ranih šezdesetih u rane četrdesete.

Taj kotač vremena je pregazio mnoge ljudske živote, uništio nadanja i pretvorio ih u noćne more, prekinuo velike ljubavi i rasturio karijere. Kolateralne žrtve tog košmara bile su i neke ploče, koje su izdali neki evidentno nepopravljivi optimisti misleći da će sve ipak biti dobro. Jedna od tih ploča bila je i „Lutka koja kaže ne“, zajednički projekt Vlade Divljana, Srđana Gojkovića Gileta, Ivana Pike Stančića i Zorana Radomirovića Švabe.

Projekt je počeo pod etiketom tadašnjeg Jugotona (ubrzo Croatia Records), a zbog nadolazećeg rata završio pod znakom PGP RTB (sada PGP RTS). Album je predoziran bezbrižnošću i mladenačkom zaigranošću, stilski se uglavnom uklapa u power pop pretpsihodelične ere, i dovoljno je kratak (i dug) da ga se poželi čuti opet.

Iako su Gile i Vlada na većini pjesama potpisani kao koautori, dojam je da je Divljanov autorski potpis dominantniji. Za pjesme „Spavaj, anđele moj“ i „O čemu ona sanja“ je najveća šteta što nisu poznatije, a i ostatak albuma nudi prije svega dobru zabavu četvorice muzičara (uglavnom dvije gitare, bas i bubanj) koji sviraju pjesme koje vole slušati. Paradoksalno zvuči da je najslabije ostarjela najeksperimentalnija i najambicioznija numera, zaključna „Vi, žtem mon amur“, koja, iako daje sve od sebe, ne uspijeva naći vlastiti smisao postojanja. Koliko god voljeli umjetnike na koje se momci u pjesmi referiraju, toliko ćemo oprostiti Giletu, Vladi, Piku i Švabi što su promašili pjesmu.

Naslovna stvar je pak prepjev francuskog hita Michela Polnareffa „La poupee qui fait non“ iz 1966., koji je svoju slavu u tadašnjoj Jugoslaviji doživio u verzijama Đorđe Marjanovića i Senke Veletanlić. Pjesma se izvrsno uklopila u vizije potpisnika albuma, koji su svojom interpretacijom decentno potcrtali višeznačnu igru riječi.

Na albumu „Lutka koja kaže ne“ većinu su pjesama pisali Vlada i Gile zajedno, i na simboličkoj razini, upravo će ovaj album biti oproštaj s bezbrižnom mladošću. Poput maturanata iz filma „Američki grafiti“ koji odlaze u surovi(ji) svijet odraslih, oni će s najvećim osmjehom zaokružiti svoje odrastanje koje će se ubrzo reflektirati i na njihovim životima. Vlada Divljan će otići u Australiju, te u gotovo filmskom zapletu ostati tamo 5-6 godina, nakon čega će tek sporadično biti diskografski aktivan, a Gile će napraviti rez i snimati pjesme kao što su „Seks, droga, nasilje i strah“, „Mentalno“ ili „Mala lopta metalna“ – dakle, potpuno okrenuti svoj diskurs, otprilike kao da je 1991. pjevao „She Loves You“ , a godinu dana poslije „Gimmie Shelter“. Bez obzira na životne puteve izvođača, ove pjesme su uglavnom zaslužile da ih se čuje.

„Lutka koja kaže ne“ tako ostaje neobičan rad u biografijama velikih umjetnika – nešto što je trebalo biti opušteno i kreativno zezanje na tragu svjetski poznatih Travelling Wilburys, ostao je dokument vremena koje se više nikad neće vratiti.

Ocjena: 7/10

(Croatia Records / PGP RTS, 1991./2019.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X