Petar Šarac i Vid Jeraj prvi je urednički radijski dvojac koji je na austrijskom Radio Orange 94.0 pokrenuo emisiju koja prati moderne glazbene trendove ovdašnje regije. Njihova emisija ‘Glazba protiv vetrenjača’ ujedno je i prva takve vrste u kojoj se voditelji cijelo vrijeme obraćaju slušateljima tzv. BKS govornog područja (tj. kako to Austrijanci nazivaju: Bosnisches Kroatisches Serbisch, op.a.), ujedno drugom manjinskom jeziku u Austriji, a to znači i dobra prilika za ovdašnje glazbenike da se njihova glazba čuje u eteru zemlje gdje itekako postoji interes za glazbu koja ne spada u milje raznoraznih zavičajnih klubova, jer se mlada urbana populacija sve brže iseljava s naših prostora, a ona kao poputbinu sa sobom nosi i svoje urbane navike…
Možete li malo pobliže objasniti koncepciju vaše emisije “Glazba protiv vetrenjača” na austrijskom Radio Orange 94.0?
Vid Jeraj: Prema statističkim podacima, govornici tzv. BKS-a druga su manjina u gradu i državi, odmah nakon Nijemaca. Posljednjih godina artikulirao se neki alternativni milje u kojem sudjeluju pripadnici kreativnih industrija iz čitavog svijeta, a u kontekstu 16. Bezirka i klubova na Gurtlu…
Petar Šarac: Naši kolege i kolegice s radija su s Tibeta, iz Afganistana…
Vid Jeraj: Kolega nam je i novinar časopisa The Wire, portala the Quietus, kao i urednik na Resonance FM iz Londona. Mi tu sudjelujemo s malim udjelom, čisto da postoji i da ima, da ne kaže netko da nema.
Je li riječ o prvoj emisiji takvog karaktera na jeziku razumljivom narodima ex-YU?
Vid Jeraj: Navodno je prije nas pokojni Vlada Divljan, koji je život u egzilu proveo u dvjema zemljama sličnog imena, Austriji i Australiji, tražio izlaz za nešto slično, kako saznajem iz dobro obaviještenih izbora. Ali ga je samog bio blam što mora ulaziti u neke kompromise, puštanjem narodnjaka i slično…
>>PODCAST: Poslušajte emisiju “Glazba protiv vetrenjača” na bečkom Radio Orange 94.0
Petar Šarac: Vlada je svetac zaštitnik naše emisije.
Čime ste se vodili kad ste je osmišljavali?
Vid Jeraj: Ime emisije podsjeća na Don Kihota. To smo mi, gastarbajterski subkulturni radnici, a istodobno gramatički ne funkcionira. Kakva jest da je, zanimalo nas je kroz tzv. ‘naš’ jezik širiti postojeće subkulturno polje.
Petar Šarac: Ovo je ipak povijesni centar balkanskih državica…
Vid Jeraj: …U kojem obitava najveći živući hrvatski pjesnik Marko Pogačar, autor zbirke eseja „Jugoton gori!“ .Na rezidenciji MQ je, drugi put u godinu dana, slikar Siniša Radulović iz Podgorice. Nalazi se i najveći antikvarijat u egzilu, knjižara Mi.
Petar Šarac: Ali, i galerija Michaele Stock koja predstavlja većinom hrvatske autore i autorice, neki je dan bila izložba Vlaste Delimar.
Vid Jeraj: A o bendu Soda & Gomora, da se i ne – goMori…
Kako je ragiralo domicilno austrijsko uredništvo na tu emisiju kad ste je predlagali?
Petar Šarac: Glavni urednik je Poljak, čiju podršku imamo otpočetka. Mislim da smo ga kupili s pjesmom „Kuća poso“ Ekrema Jevrića, to je taj međunarodni šarm kojem težimo…
Vid Jeraj: Bila je jedna mala anegdota, oko pomoći da formatiramo emisiju. Nakon inicijalnog sastanka, radi dogovora za ‘coaching’, a poslušao je i našu emisiju, više nam se nikad nije javio…
Znači li to da se definitivno mijenja glazbeni ukus popularno zvane dijaspore u Beču, tj. očigledno je emigrirao priličan broj mladih, školovanih i urbanih?
Petar Šarac: S takvima se ne družimo…
Vid Jeraj: Mislim da se ljudi bave primarno svojim obiteljima i ne izlaze toliko, dok mlađi uživaju u blagodatima melting pota kao što je Beč, neopterećeni nostalgijom koju evocira taj nesretni novi val i uglavnom gutaju elektronske žanrove ili turbofolk.
Kakve su reakcije i mogu li vam se slušatelji javljati u eter?
Vid Jeraj: Mogu nam se javljati, reakcije su pozitivne. Zasad imamo podršku i od onih koji nas ne razumiju. Dokle, ne znam…
Petar Šarac: Nedugo je, nakon nas, emisiju pokrenuo čovjek koji pušta jugo disco funk iz 70-ih. Znači, sluša se. Dalje>>