Petar Šarac i Vid Jeraj prvi je urednički radijski dvojac koji je na austrijskom Radio Orange 94.0 pokrenuo emisiju koja prati moderne glazbene trendove ovdašnje regije. Njihova emisija ‘Glazba protiv vetrenjača’ ujedno je i prva takve vrste u kojoj se voditelji cijelo vrijeme obraćaju slušateljima tzv. BKS govornog područja (tj. kako to Austrijanci nazivaju: Bosnisches Kroatisches Serbisch, op.a.), ujedno drugom manjinskom jeziku u Austriji, a to znači i dobra prilika za ovdašnje glazbenike da se njihova glazba čuje u eteru zemlje gdje itekako postoji interes za glazbu koja ne spada u milje raznoraznih zavičajnih klubova, jer se mlada urbana populacija sve brže iseljava s naših prostora, a ona kao poputbinu sa sobom nosi i svoje urbane navike…
Što kažu radijske statistike?
Petar Šarac: Community radio nije živi radio, već radio na zahtjev.
Vid Jeraj: …iako, emisija ide live.
Petar Šarac: Jednu od posljednjih emisija u kojima smo predstavljali posljednji album Francija Blaškovića prozvali smo “Želja za 83 slušatelja”.
Koja regionalna imena iz urbanog miljea dobro kotiraju u eteru, tj. što kaže taj ‘lakmus papir’, tko bi mogao napuniti neki solidni klupski prostor?
Petar Šarac: Ja sam angažiran na portalu Balkan rock i više pratim stoner-rock, kao fan Cojonesa i House of Pablo bendova…
Vid Jeraj: Parni valjak je prepoznao austrijski menadžment i oni prodaju Teatar Akzent, svaki put. Mislim da bi se na festivalu Waves Vienna više trebali angažirati domaći bendovi. Slovenci nas tu šišaju ozbiljno.
Razmišljate li proširiti krug djelovanja i na organiziranje koncerata regionalne, ‘ajmo reći, rock avangarde?
Vid Jeraj: To bi bilo super, ali za odaziv u stotinama kao mjerilo uspjeha, najpoznatiji bečki klubovi ispod su te kvantitete i to treba imati na umu.
Petar Šarac: Seven that Spells su izuzetak… Žen su svirale u AU-u…
Vid Jeraj: Avangarda, kako ju nazivaš, kotira kod publike koju zanimaju i e-readeri i film i vinili i fotografija. S Petrom sam se zato i povezao, jer ima najbolji uvid u vinilni underground u Austriji.
Znači, bilo bi prostora za tako nešto?
Petar Šarac: Prostora ima, ali ponekad je ponuda tolika da ne možeš sve upratiti, tako da je rizik najizvjesniji. A kako su Austrijanci poznati kao društvo, u kojem svak’ gleda svoja posla, idealizam je tu kratkog daha. No, daleko od toga da prevladava pesimizam, a to je ono što je poticajno.
Vid, o nekim bečkim koncertima ovdašnjih imena poput Rundek Cargo Trija i Damir Imamović Sevdah Takhta mogli su čitati i ljudi na RDD-u, iz tvog pera naravno, kakva je atmosfera na takvim koncertima, na kojima se, ako se može reći, skuplja neko intelektualnije društvo u publici?
Vid Jeraj: Austrijanci su jako zahvalna publika. Ako prepoznaju nešto kao kvalitetno, rado će ‘ispoštovati’ umjetnike tako da u tom smislu puno od njih imamo za naučiti.
Petar Šarac: S druge strane, naša je publika ’emo’, a takvi koncerti uvijek imaju element viška za izvođače.
Vid Jeraj: Koncerti Bregovićevih franšiza, baš kao i 2 Cellos, će mobilizirati čak i društvo na koje aludiraš – pametnome dosta –makar atmosfera bila i prava partizanska, ali to je taj ‘e pluribus unum’ od kojeg smo potpuno slobodni – po svim parametrima političke korektnosti. I neka je tako!