Ima 21 godinu, čita Kerouaca, ne može zadržati suze na koncertu Fione Apple, mrzi izlaske na bisove, boji se mraka i paukova i sa svojim pjesmama ima love/hate odnos – ona je Dunja Ercegović aka Lovely Qunces, kantautorica koja je ogoljela dušu i u ovom intervjuu.
Od Dunje Ercegović do Lovely Quinces. Koliki je put prehodan i presviran da bi došla do pozicije stajanja pred svjetinom s gitarom i ogoljavanja sebe same?
Lovely Quinces: Sigurna sam da je manji put prohodan kad pogledam u odnosu na neke druge glazbenike jer ipak imam samo dvadeset i jednu. Bavila sam se glazbom i nije prošlo dugo otkad sam stala pred ljude, no to je bilo drukčije jer nisam pjevala autorske pjesme. Vjerujem da je svakome teško ogoliti dušu i da za takvo nešto napraviti treba imati hrabrosti, neku dozu samopouzdanja ukratko ”muda”. Moja su se pojavila tek ove godine i još se navikavam na tu ideju singer/songwriter jer mi zvuči pomalo pretenciozno i titula koju još moram zaslužiti, a za to su potrebne godine rada i predanosti (možda i kultura slušanja).
Tko je Dunja Ercegović u civilnom životu? Studentica koga čega?
Lovely Quinces: Prošli put kad me netko pitao ‘tko je Dunja Ercegović’, upala sam u neke egzistencijalisticke sfere ha, ha. Studentica sam na odjelu turizma i komunikacijskih znanosti, bik po horoskopu, podznak vodenjak, bojim se mraka i paukova (tipične ženske fobije), neorganizirana sam i lijena, ne vjerujem da novac može kupiti sreću, ali sigurno može kupiti stvari koje te čine sretnima bar nakratko (mada je sreću najbolje uzimati u malim dozama), vjerujem da sam u prošlim životima bila pametnija (nadam se), mrzim kad ljudi nemaju smisla za humor i znam da apsolutno ne znam tko sam.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=kXPy1lSUgkc[/youtube]
Jedna si od izdvojenih autorica unutar tog nazovimo akustično-kantautorskog pokreta koji je donio neki novi vibe na domaćoj glazbenoj sceni. Pomaže li to ili si svjesno odvojena od grupiranja u neke zajedničke nazivnike?
Lovely Quinces: Meni je drago da sam dio bilo kakvog pokreta koji može oplemeniti našu glazbenu scenu, pa neka se zove akustično-kantautorski val. Svi smo kao glazbenici vrlo različiti jedni od drugih, sto se tiče načina sviranja, izričaja, karizme, glasa itd. i drago mi je što sam upoznala toliko raznovrsnih kantautora. Naposljetku, svima je misija ista, a to je da podijelimo glazbu s drugima i pokažemo raznovrsnost talentiranih izvođača našoj publici.
Slušajući dosadašnji DIY rad, najbliža si načinu rada i razmišljanja Ireni Žilić od domaće ponude ne samo zbog tečnog engleskog i tog emotivnog minimalizma. Tko je od izvođača/izvođačica s globalne scene utjecao na tebe i koji je stav?
Lovely Quices: Irena Žilić je vrlo talentirana kantautorica i vrlo različita od mene. Ona ima vrlo nježan i sjetan prizvuk u svojim pjesmama, a i vjerujem da smo imale različite utjecaje. Dosta sam pod utjecajem Fione Apple, Chan Marshall pa čak i PJ Harvey. Ja zasada hodam u dječjim cipelama pokušavajući s elementarnim sredstvima (gitarom i glasom) ‘komunicirati’ s publikom jer sam ograničena svojim neiskustvom kao glazbenik, financijskim sredstvima i vremenom, u boljim uvjetima htjela bi da svaki moj koncert bude neka vrsta performansa, čista iskrenost na pozornici, spoj različitih zvukova, interakcija između publike i izvodača.
Obzirom na poziciju debitantice, autorska pismenost nudi prilično zrelu autoricu s jasnom skladateljskom vizijom. Osjeti se rad bez kalkuliranja i ljubav, odnos prema tome što radiš. Odakle potreba i startreckanja od sebe?
Lovely Quinces: Ha, ha, niti sam zrela autorica, niti imam jasnu skladateljsku viziju. Ova ‘vizija’ koju imam je nešto što jednostavno priliči mojim godinama i iskustvu što naravno ne znači da nije kvalitetno, ali volim vjerovati da imam još trčanja do mog maksimuma. Volim sve raditi bez analiziranja pri čemu najčešće izvučem deblji kraj (kako u glazbi tako i životu) jer imam osjećaj da preveliko analiziranje uništi istinu ili bit na putu. Potreba za bilo kakvim stvaranjem je uvijek bila prisutna, ali kao što kažem, ljudi su ograničeni s xy razloga zbog čega vjerujem da se dosta kvalitetnih umjetnika skriva u svojim sobama. Dalje>>