Ima 21 godinu, čita Kerouaca, ne može zadržati suze na koncertu Fione Apple, mrzi izlaske na bisove, boji se mraka i paukova i sa svojim pjesmama ima love/hate odnos – ona je Dunja Ercegović aka Lovely Qunces, kantautorica koja je ogoljela dušu i u ovom intervjuu.
Je li rezanje intime s tvoje pozicije oslobađajući ili zna biti mukotrpan proces?
Lovely Quinces: Neki me pitaju kako uživam u pisanju pjesama, tj. koliko to smatram zadovoljavajućim, ali kvaka je u tome (bar u mom slučaju) da je to meni nešto najgore na svijetu.
1. Svjesna sam da MORAM napisati nešto novo, makar bilo loše.
2. Postoji međurazdoblje kad osjećam puno, puno, puno, puno, puno toga i napeta sam kao puška, ali ništa ne želi izaći, nešto slično tome kad si pijan, osjećaš mučninu, ali nikako da uživaš iznad WC školjke u posljedicama svoje gluposti.
3. Napokon se uspijem izražavati kreativno, no to iziskuje od mene da se prisjetim vrlo ružnih trenutaka, pa si opet ‘deprica’ i to te emotivno iscrpi.
4. Napravim pjesmu i osjećam najveći entuzijazam. OVO JE NAJBOLJA PJESMA IKAD (nešto što bi Kanye West izjavio).
5. Prespavam i opet otpjevam istu pjesmu. Sad je mrzim i mislim da se trebam ostaviti sviranja.
6. Pjesma skuplja prašinu nekih mjesec dana ili više.
7. Odsviram je ponovno i ne bude mi jasno zašto je nisam prije iskoristila.
Ima tu još puno mojih faza, no bottom line je da ustvari uživanje dođe u trenutku kad izvodim tu pjesmu pred publikom. To je nagrada za moj trud. Dogodi se čudan fenomen gdje iako se emotivno iscrpim u tom procesu svejedno se osjećam snažno i oslobođena tog teret.
Do it yourself je kao statement i važeći princip ili tek sad dok se ne probiju barijere potencijalno šire publike?
Lovely Qunces: Malo ću se sad okretati oko tvog pitanja jer dotiče neke teme koje me općenito muče. Do it yourself ima svoju čar ali to nije moj princip, niti shvaćam da sam indie autor, mislim jesam jer nisam pod nikakvom izdavačkom kućom, ali to je jedina razlika. Ne znam što će mi budućnost donijeti, no tu dolazi problem kad je publika dosta nemilosrdna kad dođes u tu poziciju kad možeš birati. Ja ću uvijek pokušati donijeti odluke s ljudima kojima vjerujem, one koje mi mogu najviše pomoći u karijeri. Zna se desiti da jednom kad više nisi indie ili diy da te se smatra nekom vrstom sellouta. Sigurna sam da je ono romantično bohemsko doba prošlo i da svi želimo na neki način zaraditi prezentirajući svoju vrstu umjetnosti, jer opet (u mom slučaju) s time mogu ulagati u svoju glazbu i kupiti si vrijeme, tj. komfort da ne radim ništa osim glazbe.
Gledajući te i slušajući prvo me i vizualno i audio podsjetila si me na Tanitu Tikaram, tj njene unplugged nastupe kada ogoljena i lišena onog pop momenta i benda bude silno sugestivna, zatim bljesnula, ali nestala Patti Rothberg, također još bliže današnjim vremenima Emiliana Torrini samo što ti nije starija sestra, nisu daleko ni prvakinje tog psihoemotivnog istjerivanja demona poput meni najdražih Fione Apple ili Cat Powers. Tko su tvoji modelari i tko te zvučno gradio i oblikovao?
Lovely Quinces: Hvala na lijepim usporedbama, crvena sam kao rak u obrazima. Pa kao što rekoh, Fiona Apple je defintivno moja ‘mentorica’ makar se to ne čulo u mojoj glazbi. Ja volim njezin pristup glazbi. Vjerujem da može pomicati planine svojom energijom i glasom. Ona se još uvijek razvija kao glazbenica i uspijeva sa svakim novim albumom iznenaditi, te se igra s glazbom i ne boji izaći iz svoje komfort zone (makar vjerujem da je ona uopće nema). Imala sam priliku vidjeti je uživo u Torontu dok sam imala svoju turneju po Sjevernoj Americi. Proplakala sam kroz cijeli koncert jer nisam vjerovala da ću ikada imati prilike je vidjeti i zato što je ona boginja/pjesnikinja/umjetnica/ludi genije na pozornici. Osjetiš cijelim svojim bićem njezine emocije koje tako uspješno odašilje, to je predstava samo što ‘glumi’ samo sebe. Njezin najbolji pothvat na tom koncertu je odbijanje sviranje bisa, ne volim tu igru između publike i izvođača koja služi samo nekom ego boostu. Ja ću odsvirati koliko imam očekujući da je to kraj, ako vidim da publika uživa, odsvirat ću još jednu pjesmu, no bez onog odlaženja pa vraćanja na pozornicu. Fuj.
Pričaš mi da voliš književnost. Kažeš da te zadnja potakla „Ogledi o ljubavi“ Alaina de Bottona. Tko te još stimulira i oduševi i potakne na pisanje pjesama? Čini se da gađaš neki senzibilitet Sylvie Plath ili Virginie Woolf, tih staroškolskih klasika. Varam li se ili?
Lovely Quinces: Uvijek pri odgovaranju ovakvih pitanja se upitam kako zvučati što manje pretenciozno. Zanimljiv mi je taj fenomen kako se oduvijek divim snažnim ženama poput Sylvie Plath, Virginie Woolf, Chan Marshall, Fione Apple koje se čine da bi mogle pojesti muškarca za doručak (nikako u feminističkom tonu) možda upravo zato što sam cijeli svoj pubertet (pa čak i sada) provela kao slabić i netko tko se ne zna zauzeti za sebe i svoj stav. One nisu samo utjecale na moju glazbu već na moju osobnost i pomogle mi da rigam vatru kad treba. Trenutačno sam usredotočena na Jacka Kerouaca čijom se rečenicom povodim kroz sve situacije „One day I will find the right words, and they will be simple“. Možda upravo zato težim toj jednostavnosti jer bolje stoji istini, otkrivajući puno više nego da je sakriješ suvišnim epitetima, onomatopejama, metaforama i slično.
I koji je plan i projekcija tvog glazbenog trajanja kad te za pet godina opet pozovem na razgovor? S kojih ćemo pozicija pričati?
Lovely Quinces: Pa nadam se da ću za pet godina se još više razviti kao glazbenik i izvodač, to me ustvari najviše veseli. Želim se igrati s glazbom i pokušati stvoriti svoj rukopis iako mi se možda preference iz albuma u album budu promijenile. Nadam se da ću za pet godina imati već objavljen prvi album te da ću se moći samo baviti glazbom, kako ovdje, tako i u inozemstvu, no svjesna sam da za to treba puno žrtvovanja i rada. Ne tražim da budem hype godine, želim karijeru koliko god ona mala ili velika bila.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
