Nova SF serija u produkciji HBO Max donosi priču o kolonizaciji, androidima i ljudima u kojoj ništa nije onako kako se na prvi pogled čini.
U svibnju ove godine HBO je pokrenuo novi streaming servis HBO Max, a serija “Vučji odgoj” (Raised by Wolves) jedna je od prvih “Max Originalsa”, odnosno serija koje su izašle iz njegove produkcije. U prvoj godini HBO Max planira snimiti 31 originalnu seriju, a u 2021. tu brojku će povećati na 50. Ako je “Vučji odgoj” jutro po kojem se dan poznaje, od ovog ogranka američke produkcijske kuće možemo očekivati još visokobudžetnih poslastica.
Serija se u medijima nerijetko predstavlja kao novi projekt Ridleyja Scotta, što nije sasvim netočno, jer je taj kultni redatelj jedan od njezinih producenata, a i režirao je prve dvije epizode; ali ipak nije sasvim ni točno, jer je idejni začetnik i autor serije Aaron Guzikowski, koji je napisao scenarij za svih 10 epizoda, a koji je u nedavnom intervjuu otkrio da je, kada je predstavio seriju, prepričao okvir za pet sezona (potvrđeno je tek snimanje druge), koliko je otprilike potrebno da se razriješe svi misteriji ove priče.
A priča je poprilično jednostavna. U 22. stoljeću ljudi su konstantnim ratovima toliko uništili Zemlju da na njoj više ne mogu živjeti. Posljednji svjetski rat nije bio između različitih država, nego između ateista i teokrata, odnosno mitraista, štovatelja boga Sola. I jedni i drugi imaju planove za nastavak ljudske vrste na najbližem nastanjivom planetu Kepleru 22-B. Mitraisti su pobijedili u ratu pa su pripremili arku od 1000 ljudi, koja do Keplera 22-B putuje 12 godina, a ateisti su poslali manju letjelicu kojom su mnogo brže doputovala dva androida (Majka i Otac) i 12 ljudskih embrija. Čitava radnja serije odvija se na Kepleru 22-B, uz ratne flashbackove na razrušenoj Zemlji i par scena u svemirskim brodovima. Novi planet nije nenaseljen i nudi vlastite misterije, pa gledatelji imaju dodatne zagonetke, uz one koje protagonisti donose sa Zemlje.
Osim scenarija i režije, ono što definitivno nosi ovu seriju je odličan kasting. Danska glumica Amanda Collin u ulozi Majke i Abubakar Salim koji igra Oca oboje su i više no uvjerljivi androidi. U prvim epizodama moguće da ćete pomisliti da su im androidski pokreti nedovoljno robotski ili da preglumljavaju dijaloge, ali do polovice serije njihovi likovi toliko su dobro razrađeni da ne sumnjam ćete mi se priključiti u navijanju da im se daju sve ovogodišnje nagrade. Do finala ćete ih moći poistovjetiti sa svojom majkom i ocem i pitati se kako je moguće da likovi toliko dobro portretiraju najstarije fikcijske arhetipe, a da istovremeno imaju istančane individualne karakteristike kojima propituju, pa i negiraju, te iste arhetipe; skrbnica Majka i Otac koji se trudi smišljati glupe šale po mnogo čemu su ljudskiji od ljudskih likova. Među mitraistima se svakako ističu “Viking” Ragnar, odnosno Travis Fimmel, koji igra ratnika Marcusa, te irska glumica Niamh Algar (u sporednoj ulozi isto se pojavila u “Vikinzima”) koja igra njegovu suprugu Sue, a ne kaska ni Felix Jamieson kao njihov sin Paul. Općenito, djeca u seriji su redom izvrsna, pri čemu se ističu Campion (Winta McGrath) i Tempest (Jordan Loughran).
Priče ateista i mitraista nisu u kontrastu, nego se međusobno zrcale i isprepliću. Tako osim očite paralele između androidskih (Majke i Oca) i ljudskih roditelja (Marcusa i Sue), kroz čitavu prvu sezonu nalazimo paralele: između sinova Campiona i Paula, zatim između Majke i Marcusa, pa Majke i Tempest, pa Oca i Campiona, s dodatnim paralelizmom Marcusa i Paula… Na najvišoj razini je paralela između dva stvoritelja: mitraističkog boga Sola i ateističkog programera Campiona (Cosmo Jarvis). Sudeći po prvoj sezoni, paralele bi se mogle očekivati i u svojoj trećoj varijanti, onoj nastaloj na Kepleru 22-B, no to je ipak samo teorija, a teorija o ovoj seriji definitivno ne nedostaje.
Dualnosti i paralele nalazimo i u mjestima radnje. S jedne strane je Zemlja, mjesto ugaslog života i uništenja do kojeg su doveli sami ljudi, a s druge je Kepler 22-B, mjesto novog početka, kreacije i potencijala za drugačiju budućnost, u kojoj bi slično uništenje bilo moguće izbjeći. Međutim, unatoč nezanemarivim biblijskim aluzijama, Kepler 22-B nije nikakav Eden, on je prikazan kao pustinja u kojoj uspijevaju samo agave. Pomalo sablazno, nastambe u kojima žive okružene su kosturima divovskih zmija, a hladna površina planeta prošarana je golemim rupama iz kojih isijava toplina.
Sukob ateista i mitraista nije banaliziran, ne postoje ni pozitivci ni negativci, nego su i jedni i drugi prikazani kroz svoje dobre i loše strane. Taj sukob nije odražen samo u dijalozima i radnji, nego i u drugim produkcijskim detaljima. Kostimi mitraista većinom su bijele boje s detaljem crvenog Sunca (bog Sol), a ateisti su u tamnijim tonovima bez ikakvih oznaka (osim pokojih tetovaža na licu). Androidi mitraista također su u bijelom, a ateistički su u plavo-sivim jednodijelnim kostimima od lateksa. Sukob je odražen čak i u frizurama, pa mitraisti imaju fudbalerke, a ateisti su skroz kratke kose ili obrijane glave. (Primijetila sam da Otac i Campion imaju britanski naglasak pa je to zgodan detalj o usvajanju jezika, ako je namjeran, jer Majka govori američki engleski; također, na mitraističkoj strani ima androida s britanskim naglaskom tako da naglasak u ovom slučaju najvjerovatnije ipak nije razlikovno obilježje.)
I ateisti i mitraisti imaju svoje popkulturne odnosno povijesne temelje. Popkulturni su u oblikovanju androida, koji primjerice imaju bijelu “krv” kao i u drugim filmovima iz radionice Ridleyja Scotta (i u serijalu Alien, i svijetu Blade Runnera). Povijesni su, dakako, u samoj mitraističkoj religiji, koja je postojala je kao antički kult boga Mitre (čiji se zapušteni hramovi mogu pronaći i na teritoriju Hrvatske), a postojalo je i istoimeno božanstvo perzijskog zoroastrizma. Povijesni detalj je i u samom nazivu serije. Još od prikazivanja prvih epizoda fanovi teoretiziraju da se naslov odnosi na legendu o nastanku Rima, braći Romulu i Remu koje su odgojili vukovi. U znanstvenofantastičnom kontekstu, Romul i Rem mogli bi se preslikati na Campiona i Paula (s tim da oni nisu jedini “kandidati”), a vukovi su, naravno, androidi. Uza sve to, serija nudi i vlastite povijesti, mitologije, filozofije i proročanstva te kroz njih proučava sukob kao ključan dio ljudskog iskustva, od one najniže razine sukoba sa samim sobom a potom i s drugima iz obitelji i neposredne okoline, do one najviše razine – sukoba kao rata koji je devastirao jedan planet, Zemlju, a pitanje je hoće li uništiti i Kepler 22-B ili će ipak nove generacije naučiti kako izgraditi civilizaciju mira.
“Vučji odgoj” nije serija bez mana, ali sitne nelogičnosti i rupe u radnji ocjenu joj umanjuju tek za koju decimalu jer se još uvijek stignu zakrpati u sljedećim sezonama. Kroz malo priče ovdje se prenose duboke i višedimenzionalne poruke koje se lako mogu preslikati na današnjicu, ali savršeno dobro funkcioniraju i samostalno, u vlastitom svemiru. Produkcija je, nimalo iznenađujuće, izvukla maksimum iz scenarija koji se upija kao roman, ali nije imao književnog predloška. Uz vizualne efekte južnoafrički eksterijeri uspješno su prikazani kao sasvim drugi planet, a serija ipak odiše kazališnim ugođajem i u scenama se osjeća bliskost pravih obitelji, čak i među likovima koji nemaju nikakvog krvnog srodstva.
Za pitanja koja “Vučji odgoj” postavlja odgovori su na suptilan način natuknuti od prve epizode, a ipak na samom kraju (u finalu naslovljenom “Početak” [The Beginning]) dovode u stanje šoka i subvertiraju očekivanja gledatelja tako da ih ostavljaju s pitanjima, a ne s osjećajem da su prevareni. Utemeljen je svijet kojem smo tek zagrebali povijest i predstavljeni su likovi koji nisu jednodimenzionalni čak ni kad su programirani da budu, a odnosi među njima mijenjaju se dinamikom istinske obitelji. Rekla bih, i više nego dovoljno za prvu sezonu. Do druge, Sol vas blagoslovio!
Ocjena: 10/10
(HBO Max, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
