White Lies u Tvornici kulture – bez greške

Ljubav između zagrebačke publike i White Lies uspješno je obnovljena, čak s većim žarom nego se možda i očekivalo.

  • 165
    Shares
White Lies u Tvornici kulture (Foto: Vedran Metelko)

„Mislim da smo mi prilično rano shvatili da je Evropa veliko i predivno mjesto prepuno ljudi poput nas koji vole glazbu i umjetnost općenito. Ne doživaljavamo sebe kao britanski bend. Mi smo evropski bend i volimo provoditi vrijeme u Evropi“, rekao mi je intervjuu Charles Cave iz grupe White Lies povodom zagrebačkog gostovanja u Tvornici kulture, a sinoć je u toj prepunoj zagrebačkoj dvorani došla još jedna potvrda obostrane ljubavi između publike i londonskog benda. Od svih dosadašnjih, jučerašnji koncert bio je najposjećeniji u Zagrebu, a ujedno i najbolji.

White Lies pokazali su se izuzetno uigranim i sazrelim bendom na tek započetoj turneji za album „Five“, koja se 21. travnja seli na sjevernoamerički kontinent i tamo nastavlja. Moćna i uigrana mašinerija koju nije omelo ni to što su Harryja McVeigha u jednom trenutku izdale glasnice u visokim lagama. No iskustvo i vladanje situacijom na pozornici učinili su da to prođe gotovo nazamijećeno u zgusnutom nizu adrenalinskih upper body rock zgoditaka na setlisti.

Prvi dio koncerta upravo je bio takav. Nakon „Time To Give“ kojom je otvoren koncert u planiranih 21:30 sati, ujedno i prvom pjesmom s recentnog albuma „Five“, White Lies su krenuli s ‘davanjem’ i to s jakim adutima kao što je „Farewell To The Fairground“ koja je jedna od najizvođenijih pjesama na njihovim koncertima. Potom je uslijedila, također od prije dokazana, „There Goes Our Love Again“ i zatim recentni singl „Believe It“, a i ono što je dolazilo nakon toga bio je niz aduta kojima White Lies nisu dozvolili da se nevjeruje u njih niti jednog trenutka.

White Lies u Tvornici kulture (Foto: Vedran Metelko)

Jest da je setlista na ovoj turneji nepromijenjena, ali se ne može negirati da nije efektno složena. Nije samo stvar u tome da ovaj trio, potpomognut klavijaturistom, igra na sigurno, već prije to da žele pružiti publici ono po što je publika došla i to žele pružiti kvalitetno. Ne zanose se nekim svojim imaginarnim statusom koji bi ih eventualno vodio u smjeru da više eksperimentiraju i time riskiraju statičnost fanova na koncertima, već ‘igraju zbijenih redova’ kao da iza sebe imaju jedan ili dva albuma, a ne već pet. Kao da im je ‘borba’ tek započela, a to je uvijek dobro vidjeti i čuti na pozornici. Dakle, nema tu neke posebne tajne o popularnosti ovog benda, nije to nikakva posprdna priča koja se širi, u smislu da su McVeigh i ekipa ‘Editors za siromašne’, jer su ta dva benda u svojim narativima prilično udaljeni jedan od drugog. White Lies su jednostavno pronašli svoju formulu groovea koju usavršavaju iz albuma u album, kao što se ne žele odreći pop modela slaganja pjesama. Nije to nešto što na isteku drugog desetljeća novog milenija kritiku pretjerano oduševljava, ali se ne može negirati da je to priča u kojoj su White Lies stasali i razvijaju se. Imaju svoj film i unutar njega su neosporno uvjerljivi.

I sinoć je u Tvornici stoga bilo tako; čvrsta svirka i čvrst bend koji je fluidno bio povezan s publikom isključivo svojim pjesmama, bez pretjeranih podilaženja izvan tog obrasca. Tko je došao pjevati omiljene refrene, pjevao je. Tko je došao da ga ritam pokrene i resetira za predstojeći radni tjedan, to je i dobio. Pravo sing-along povezivanja došlo je u drugom dijelu počevši s „Don’t Want to Feel It All“, preko „Big TV“ i dakako s „Death“ i „To Lose My Life“ koje su bile ispresijecane s recentnima „Tokyo“ i „Kick Me“. Posljednje ‘dolijevanje ulja na vatru’ bio je dakako bis koji je krenuo s prisnom baladom „Change“, nastavljen s kompleksnom „Fire and Wings“, na koju White Lies očigledno polažu puno nade jer ta himna zatvara i novi album, a sve okončano s „Bigger Than Us“, hitom s drugog albuma „Ritual“.

Ljubav između zagrebačke publike i White Lies uspješno je obnovljena, čak s većim žarom nego se možda i očekivalo. Novi rendez vous mogao bi lako premašiti i sve što se sinoć dogodilo, ako je suditi po onoj staroj izreci da je bend dobar koliko mu je bio dobar i posljednji koncert.

  • 165
    Shares

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh