Wolfram Eilenberger ‘Doba čarobnjaka: Veliko desetljeće filozofije 1919.–1929.’- Mount Rushmore njemačke misli

Usporedna biografija četvorice divova njemačke filozofije dvadesetog stoljeća – Ludwiga Wittgensteina, Martina Heideggera, Ernsta Cassirera i Waltera Benjamina – pokušava čitatelju na jednostavan način predočiti osnove njihove misli, ali još više zabavlja njihovim životopisima iz posljednjeg zlatnog doba velikih ideja.

Wolfram Eilenberger “Doba čarobnjaka”

Knjiga “Doba čarobnjaka” filozofa Wolframa Eilenbergera usporedna je biografija četvorice divova njemačke misli, Ludwiga Wittgensteina, Martina Heideggera, Ernsta Cassirera i Waltera Benjamina, koja pokriva njihovo djelovanje u dvadesetim godinama prošloga stoljeća, razdoblju između dva svjetska rata koje se pokazalo kao posljednje zlatno doba velikih ideja kada je filozofska misao još bila od presudnog značaja u stvaranju svjetonazora na globalnoj razini.

Djelo započinje te kasnije ponovno doživljava kulminaciju u “mitskom Davosu” poprištu radnje jednog od najznačajnijih djela njemačke književnosti tog razdoblja, “Čarobne gore” nobelovca Thomasa Manna, objavljene svega pet godina prije događaja koje Eilenberger opisuje u svojoj knjizi, a to je sučeljavanje dvojice njezinih protagonista, Cassirera i Heideggera, od kojih prvih predstavlja posljednji bastion tradicije njemačke kulture utjelovljene u Kantu i Goetheu, dok potonji kao izazivač zastupa sasvim novi pogled na filozofiju utemeljenu na povratku ontologiji zasnovanoj na iskustvu tubitka bačenog u svijet i uvjetovanog svojim ograničenim boravkom u
njemu. Moglo bi se povući paralelu s ovogdišnjim razvikanim obračunom između Slavoja Žižeka i Jordana Petersona, samo što su prije devedeset godina prezentirane neke doista bitne i revolucionarne ideje.

Po završetku ove debate, kao što je slučaj i sa spometutom recentnom, teško je bilo odrediti pobjednika, samo što će povijest biti naklonjenija Heideggeru, kako u filozofskom smislu, tako i u svakodnevnom, budući da će njega dovesti do poluga sustava moći označivši ga kasnije neisperivom crnom mrljom povezivanja s nacional-socijalizmom i Hitlerom, dočim će Židov Cassirer posljednje godine provesti u izgnanstvu, kao uostalom i Benjamin, treći od protagonista ove knjige. On pak najveći dio pokrivenog razdoblja muku muči s vlastitom nediscipliniranom prirodom, teživši probitku na sceni i osiguravanju svoje egzistencije u kriznom razdoblju Weimarske republike, bilo kao autor ili profesor. On svoje zasluženo mjesto pronalazi tek u samoj završnici knjige, ali tada su na obzoru već tamni oblaci sljedećeg rata koji nikako nisu naklonjeni židovskom misliocu lijeve provenijencije.

Posljednja filozofska zvijezda ovog djela je Ludwig Wittgenstein, neshvaćeni – neshvatljivi – genij koji po povratku iz prvog rata na svijet donosi revolucionarno djelo “Tractatus logico-philosophicus”, ali nema namjeru živjeti na lovorikama i lansirati karijeru, već odluči počiniti “financijsko samoubojstvo” i odustaje od svog pozamašnog nasljedstva u korist svoje obitelji, posvetivši se neinspirativnoj karijeri seoskoga učitelja. U tom razdoblju i Heidegger piše svoje ključno djelo, “Bitak i vrijeme”, a Ernst Cassirer preuzima upravljanje Warburgovom bibliotekom i piše svoju “Filozofiju simboličkih oblika”.

Eilenberger priču izlaže veoma spretno i pitko, u kratkim poglavljima koja velikom brzinom preskaču od jednog do drugog protagonista, a njihove često neprohodne filozofske sustave objašnjava na način koji će biti razumljiv prosječnom čitatelju inače možda nevještom u poznavanju problematike misli o jeziku koja je uvelike obilježila razdoblje pokriveno u knjizi. Sve navedeno “Doba čarobnjaka” čini kvalitetnim doprinosom žanru filozofske biografije koji je u posljednje vrijeme obogaćen s nekoliko vrlo solidnih naslova, poput primjerice lanjskog životopisa Friedricha Nietzschea, “I Am Dynamite!” iz pera književnice Sue Prideaux, a čiji prijevod na hrvatski još uvijek očekujemo.

Lica ove četvorice divova misli na naslovnici hrvatskoga izdanja “Doba čarobnjaka” mogu podsjetiti na kamene profile američkih predsjednika isklesanih na Mount Rushmoreu, a oni doista jesu vrijedni uvrštavanja u neki pandan ove planine u kategoriji filozofije. Eilenberger se trudi čitatelju približiti zašto je tome tako bez zamaranja kompleksnim finesama i umnim začkoljicama, ali isto tako zabavnim biografskim crticama pokazuje kako filozofi tog kalibra mogu biti i mušićavi, teški, lijeni ili grandiozni likovi kakve često susrećemo u svim drugim instancama svakodnevnog života.

(Fraktura, tvrdi uvez s ovitkom, 400 stranica, rujan 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X