Zaz ‘Sans Tsu Tsou’ – koncertna magija na putu za Zagreb

Koncertni album francuske pjevačice pokazao je da Zaz nije studijska iluzija.

  • 1
    Share
Zaz – Sans Tsu Tsou Live Tour

Tko god se uhvati detaljnog seciranja cjelokupne muzičke slike koju nudi Zaz, a takvih cjepidlaka uvijek ima, nalazi se na potpuno krivom putu. Tražiti nesavršenosti koje se kriju iza pjevačice koja je sušta suprotnost najezdi ispeglanih i ispoliranih estradnih lešinarki, značilo bi ne shvaćati samu srž glazbe kao umjetnosti. Ljubav, i to baš takva nesavršena, osnovni je motiv koji je Zaz i pogurao prema pozornici, a u njoj leži i tajna njezine nagle obožavanosti. Publika se možda i može kratkotrajno zavesti ponekim hitom, no iskrenost i pjevanje bez fige u džepu jedina su garancija dugotrajnosti, a i zbog svoje su rijetkosti takvi aduti lako prepoznatljivi.

Koncertni album „Sans Tsu Tsou Live Tour“ pokazao je ono što je uglavnom bilo jasno i nakon prvih YouTube klipića od prije godinu, dvije – Zaz nije iluzija i Zaz nije studijska prevara. I Zaz ne igra na sigurno. Naime, objavljeni koncert nije temeljem na strateškom razmještanju najvećih hitova s njezina prvijenca; „Les Passants“ je ispucala odmah u početku, a „Je Veux“ je nepotrebno raskidala i razvukla na preko osam minuta, ne dopustivši joj da bude vrhunac nastupa. Vrhunci se kriju u detaljima, posebno onima u „J’Arrive Pas“ i „Eblouie Par La Nuit“, kada je teško njezinu potresnu izvedbu povezati s blagošću njezine pojave.

Vokalne metamorfoze i stilska lutanja njezina pratećeg benda, odaju svu raskošnost talenta francuske zvijezde. I album i live zapis doimaju se dozlaboga jednostavnima i magičnima; Zaz se bez vidljivih prijelaza transformira iz samozatajne pjevačice („J’Aime A Nouveau“) u snažnu ženu („Prends Garde A Ta Langue“ i „Trop Sensible“), u jednom trenu je na rubu suza („Dans Ma Rue“), a u sljedećem razigrana i blesava („Je Saute Partout“).

Zaz ne glumata da je nova ikona francuske šansone, niti je „pere“ da je utjelovljene same Edith Piaf, kako joj to vole mediji tepati. Objavljena live snimka dokazuje nam da je Zaz okružena koncertnom pop produkcijom, koju dodir po kontrabasu ili iznenadna gradacija vokala čvrsto odvaja od estradne bezličnosti. Zaz stoga ne bježi od standarnog pop-rocka, primjerice u „Port Coton“, ili od sladunjavih balada, kakva je „La Fee“. A za kraj je, s druge strane, ostavila distorziranu „Aux Detenteurs“.

Sa nekakvog „stručnog“ stajališta, Zaz na globalnu glazbenu scenu nije donijela ništa novoga; u francusku je šansonjersku tradiciju umutila svega i svačega, s istančanim osjećajem za mjeru. No, da ponovimo, analizirati lik i djelo Zaz iz fah-idiotske pozicije namrgođenog recenzenta, najgori je mogući pristup. Zaz nudi nešto puno više od pukih ritmova i melodija. Tko to ne prepozna – okej, nije prepoznao… svi ostali bit će 3. lipnja u zagrebačkom Boćarskom domu.

Ocjena: 9/10


(Playon Records/Menart, 2011.)

Intervju sa Zaz: Snimit ću duet s Placidom Domingom

  • 1
    Share

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh