U četvrtak 26. rujna, oliti sutra, će se u Močvari dogoditi prvo predstavljanje uživo jednog dijela grupa i izvođača s kompilacija ‘Bistro na rubu šume’ – hvalevrijednog DIY projekta regionalne urbane scene. Prva među jednakima u njemu je Zvonka Obajdin, autorica, glazbenica i prva među jednakima u bendu Svemir. Sasvim dovoljan razlog za upoznati osobu koja je primjer kako za glazbu nisu važne godine, jer glazba očigledno bira nas, a ne mi glazbu…
Koje su tvoje glavne autorske preokupacije i motivi?
Zvonka Obajdin: Uglavnom prolaznost života. Stvarno. Uglavnom. Meni pisanje zapravo najviše treba zato da uspijem artikulirati ono što STVARNO jest (naravno, ne cijeli Svemir – nego vezano za događaj, doživljaj ili pojavu koja je meni bitna). Ja, Bože kako ovo pretenciozno zvuči, zapravo pokušavam zapisati što istinitije neki trenutak. Pa makar pri tome sve skupa ne bilo ni malo lijepo ili romantično.
Kad sam prolazila kroz neke ljubavne zavrzlame tematika je uglavnom bila ljubavna (pa imaš cijelu seriju pjesama o bolima neuzvraćene ljubavi, pa o bolima realizirane, ali komplicirane ljubavne veze, pa o bolima nakon prekida te komplicirane ljubavne veze), trenutno me takve stvari ne muče pa sam sad nedavno napisala čak i jednu protestnu, i jednu koja je čista fantazija o tome kako je to plivati u Savi kad je vani oluja.
Ponekad uglazbim i tuđe stihove, i željela bih jednoga dana završiti projekt u kojem uglazbljujem sve pjesme jednog ciklusa Stojana Vučićevića… ali tu nisam još ni na pola. Treba vremena.
A postoje li strahovi?
Zvonka Obajdin: Ne baš.
Pozicija službene diskografije zasad broji istoimeni album “Svemir”. Vjerujem da je pisanje pjesama svojevrstan work in progress. Pa možeš li se osvrnuti na svoje jučer, danas i probati predvidjeti sutra – u smislu težnji, čežnji i nastojanja?
Zvonka Obajdin: Kad pogledam unatrag, vidim da sam napredovala. Na početku nisam znala skoro ništa. Puno sam naučila i o songwritingu (kroz sam proces pisanja – nema tu inače baš neke kuharice), i o sviranju, i o dinamici u bendu, o aranžiranju pjesama za bend… Kad sada slušam debut album, i to kako čujem njegove manjkavosti i greške (neke sam čula već i tada, ali nije bilo uvjeta da se radi drugačije), no ne smeta me to i ponosim se tim albumom jer sam ga napravila iz ničega, iz ničega osim svoje volje i ljubavi prema mjuzi.
Zadovoljna sam sa svojim danas – bend i dalje raste i napreduje, imamo isplanirane neke svirke za jesen kojima se jako veselimo jer želimo pokazati napredak i rezultate ljetnog rada. Priča oko „Bistroa“ je također super prošla, nadmašila sva moja očekivanja i donosi mi puno zadovoljstva i ponosa, a vjerujem isto tako i svima ostalima koji su se naradili oko tog projekta – jer nisam samo ja, to uvijek naglašavam.
Sutra će donijeti snimanje drugog albuma na zimu i nadam se da ćemo kroz taj proces još više narasti, da ću nakon toga još bolje kužiti i glazbu i snimanje i… Svemir. U nekoj neodređenoj budućnosti želim surađivati sa što više ljudi jer me tuđe ideje i inspiracije obogaćuju i dodatno motiviraju. Želim bolje naučiti svirati instrumente koje već znam, i možda naučiti još koji. I da, želim jednom napraviti taj solo “Stojan Vučićević” projekt. Kao neki mračni akustično-elektronički album.
Nadam se da ću imati prilike realizirati barem dio tih zamisli.
I za kraj. Zvonka zvoni uživo. Kako to izgleda na koncertima iz tvoje perspektive?
Zvonka Obajdin: Kad sam prvi puta u životu sišla sa stagea, nešto sam pričala s frendicom, a ona mi je drugi dan rekla: “Stara, još te nikad nisam vidjela tako smušenu”.
To se nije promijenilo do dana današnjega. Koncerti su intenzivno iskustvo, uglavnom ugodno, ponekad i neugodno. Možda stvaraju i neku vrstu ovisnosti, jer pri pomisli da nikada više ne stanem pred publiku skužim da bi me od toga uhvatio očaj. Koncerti su zakon jer su zapravo smisao svega, barem za mene. Divno je slušati glazbu doma, divno je i raditi je u studiju, ali ništa mi se ne može mjeriti s time kada sada, upravo u ovom momentu, koji je sada tu i koji će sada proći i neće se ponoviti, neki čovjek, živ i stvaran, izvodi svoju glazbu i pušta druge da zavire u njegov unutrašnji svijet. Zapravo, jedva čekam sljedeći nastup.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
