Disciplina kičme je sinoć u zagrebačkoj Tvornici kulture promovirala novi studijski album ‘Uf!’.
Nema kod Dušana Kojića puno mudrovanja. Nekoliko suludih rečeničnih sklopova, moćan refren koji ima smisla samo kad ga Koja ponovi pedeset puta iz petnih žila i udaranje po bas-gitari sve dok vam krvotok ne promijeni smjer. Od malih se nogu zalagao za neki drugi ritam i svakim je novim albumom vraćao buku u modu. Takvom je glazbenom filozofijom protutnjao kroz novi val, kojemu ustvari nikad nije stvarno pripadao te ga je i nadživio, ne dopustivši samom sebi da postane nostalgična relikvija. Prije nego što će istrčati na Fiju Briju pozornicu prije sedam godina, ovom je novinaru u diktafon podvukao svoje stajalište u yu-rocku osamdesetih: „Na opću žalost, ne smatram da je previše grupa vrijedilo onda. Samo nekoliko njih.“
A koliko danas vrijedi grupa u koju „obična“ gitara nikad nije imala pristupa? Sudeći po reakciji oko osamsto posjetitelja sinoć u Tvornici, čini se da vrijedi puno. Ako ćemo za mjernu jedinicu uzeti zadnji album Discipline kičme „Uf!“, starim Kojinim receptima dionice ne opadaju. Štoviše, mogu samo rasti, jer u poplavi sveprisutnog indie-zvuka, koji puni ovdašnje klubove i festivale, malo nepatvorene buke nužno je potrebno za jednokratno vraćanje u normalu.
Bas, bubanj, prateća pjevačica i pridruženi klavijaturist započeli su sinoć s novim albumom. „Nimulid rok“ i „Prestani da mrziš!“ udarile su šakom u stomak svakoga tko se zatekao u blizini zvučnika. Osmijehom serijskog ubojice, bez suvišnih riječi i nezgrapnim scenskim pokretima, Koja je uobičajenom samouvjerenošću provodio svoju zvučnu diktaturu, s očitim predumišljajem da publiku uvuče u hipnotični trans. Vremena za razmišljanje, predah i neobavezni razgovor nije bilo. „Čovek koji ne nosi sat“ i „Neukusu treba reći NE!“ svojom su mahnitošću utrle put potpunoj euforiji koja je zavladala na prve udare „Neko mora to da spreči“ i „Što je to što drži danas tvoju pažnju“.
Situacija „na terenu“ postajala je sve usijanija i luđa kako su se počeli nizati poznati refreni. „Da li znaš za neki drugi ritam“ i „Ah, kakva sreća“ otpjevane su jednoglasno, tu se savršeno uklopila i svježa „Ako ti je glasno“, a doza sarkazma o carstvu u kojem caruje drugarstvo iz „Društvene mreže“ još je jednom naglasila kakvoću novog albuma. Sat i pol svirke službeno je završilo „Buntom“, post-punk haikuom, koji se odlično naslonio na aktualne poklike prosvjednika na Wall Streetu, jer teško da postoji netko tko se ne bi složio da živimo u „najgorem naučno-fantastičnom filmu“. Zeleni zub je svojom brutalnom izravnošću uvijek bio u pravu.
Sinoćnji je koncert otvorio Repetitor, beogradski trojac kojeg smo ovoga ljeta gledali i na Terraneu, koji je od Discipline preuzeo mnogo toga. Sirova snaga riffova u koju je utkana varljiva melodioznost, bazira se na Kojinim vizijama o rock and rollu lišenog prevelikog kompliciranja. Repetitorov hormonima nafuren izričaj tek će doživjeti svoj kreativni vrhunac. Uostalom, poznato je da sva oružja padaju kad se pred vama pojavi žena s basom u rukama, a Repetitoru žena stoji i iza bubnjeva. Protiv toga se jednostavno ne može…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
