‘Zvučni zid II – Vinilne priče’ – Lako štivo teških karaktera

28 autora, 28 priča – nastavak zbirke priča ‘Zvučni zid’ nudi još jedan rokerski obračun sa svima. No nisu svi autori na megdan izašli s podmazanim pucaljkama.

'Zvučni zid II - Vinilne priče'

Ustaljeno je pravilo kad nešto postane hit da je nastavak samo pitanje trenutka. Po tome se ravnao i Arsen Oremović, novinar, pisac i urednik zbirke priča „Zvučni zid“.

„Zvučni zid II – Vinilne priče“ donosi 28 novih kratkih priča 28 autora od kojih nisu svi iz po zvanju pisci ili ljudi iz medija koji žive od pisane riječi. Oremović je okupio šaroliko društvo među kojima su se našli glazbenici, glumci, redatelji… Svaki sa svojom pričom u kojoj je glazba našla svoje mjesto.

U dosta slučajeva u zbirci priča glazba nije glavni objekt radnje, već motiv – tajni kod po kojem se ponašaju i djeluju akteri. Često je to rokerska narav. Ona unosi nemir u pojedinca, tjera ga na razmišljanje o svojoj različitosti, skreće ga s „normalnog puta“ i vodi ga često u (ne)željenom smjeru. „Vinilne priče“ su mjesto na kojem se susreću posljedice stavova takvog mentalnog sklopa. Neki su sretni zbog svoje različitosti, nekima je to stigma s krajnjim negativnim ishodom, urok, prokletstvo. Obzirom da rock posjeduje religijsko svojstvo oblikovanja osobe (kao što se može osjetiti u knjizi) do kraja života, ta dogma koja uključuje stav bez kajanja nit je poveznica svih „Vinilnih priča“, što je svakako plus uredniku izdanja.

Ali druga je stvar koliko je svih 28 autora bilo na visini zadatka. Zbirka je podijeljena na četiri tematska poglavlja: Parallel lines / Drugom stranom, Rock and a hard place / Najpogodnije mjesto, Like A Rolling Stone / Teško je ful biti kul, The Times They Are Changin’ / Kao da je bilo nekad.

Prvo poglavlje Parallel lines / Drugom stranom čista je fikcija čiji je glavni postulat: Što bi bilo, kad bi bilo. Najbrojnije su priče u kojima su u fantaziju uključene glazbene ikone – što žive, što mrtve. Fantastika u kojoj se mašti pušta na volju čini se kao dobar uvod u zbirku. No nije tako ispalo. Fantastika također posjeduje svoja čvrsta pravila igre i autori koji ne igraju po njima lako se zateknu u slijepoj ulici, jer prilično je nezahvalna igra u kojoj je nebo granica.Neopreznima se konstrukcija brzo raspline.

Autor Alen Bović poigrao se posljedicama života Johna Lennona kroz stari znanstveno-fantastični trik vremenskog stroja u kojem se mijenja tok sudbine glavnog lika time što ne dolazi do okupljanja The Beatlesa. Pri tome Bović nije dovoljno pazio na vremenski slijed pa su tu neke godine pomiješane, a nema čitatelja koji voli pobrkanu kronologiju, čak i kad je riječ o fikciji. Također je izostao pošten zaplet i rasplet, jer situacija s početka ostaje nepromijenjena do kraja.

Fabulu nije dovoljno razradila ni Ana Majhenić u svojoj priči „Izbjeglički zapisi“. Na klimave noge se dočekao i Velimir Grgić sa svojom vizijom ostarjelog pervertita Elvisa Presleya koju je prezentirao u stilu trailera kakvog horora u kojem su od fabule važnije dobro izrežirane krvave scene. Na visini zadatka kratke fantastične priče pokazao se Ante Perković u „8/12/80“ u kojoj je efektno oslikao Lennonovo fiktivno psihološko stanje. Da stvari mogu dobro funkcionirati i u domaćem rock okruženju dokazao je i Edi Jurković s pričom „Koma“ koja zatvara prvo tematsko poglavlje. Dalje>>

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X