U novom izdanju kolumne ‘Zvuk dvadesetih’ predstavljamo londonski trio Kerala Dust.
Birokrati u Downing Streetu taman su sređivali zadnje formalnosti oko Brexita kad je producent, kompozitor i vokalist Edmund Kenny uspio nagovoriti svog klavijaturista Harveya Granta i gitarista Lawrencea Howartha da se trio Kerala Dust trajno izmjesti iz Londona u Berlin. Od EP-ja „Late Sun“ iz 2017. londonski bend bio je povezan s njemačkim labelom Laut & Luise i preko njega je uletio u špicu europske eksperimentalne elektronike, pa mu je Berlin mogao dati izgledniju perspektivu, itekako potvrđenu u naknadnom brojanju jer jedan od ranih Kerala Dust singlova „Nevada“ danas ima dvadesetak milijuna Spotify streamova.
Osim toga Edmund je Londončanin samo po rođenju pošto je odrastao u Zurichu, gdje se totalno navukao na kraut rock klasike i starije talijanske filmove. U rodni grad vratio se prije desetak godina zbog studija glazbe na sveučilištu Goldsmiths i tek je onda skužio koliko mu je kontinentalni mitteleuropski duh zapravo bliži nego naslijeđeni otočki anglocentrizam.
Kerala Dust startao je 2016. kao solo projekt u koji je minuciozno ugradio post-techno produkciju u maniri Nicolasa Jaara iz Darkside faze i kraut ritmove inspirirane remek djelima Can i Neu!, uz vokal prožet utjecajima americane, što ponekad zvuči kao da pjeva prigušeni Chris Eckman. Uključivanjem Granta i Howartha momentalno je dobio materijal za dinamičnije partijanerske live setove, a s većim brojem gigova ucrtane su jasne konture grupnog identiteta.
Kad su 2020. ušli u studijski longplej format s debi albumom „Light, West“ Kerala Dust već je djelovao kao monolitan bend spreman za ozbiljnije izazove. Album je premijerno izveden uživo na sessionu bez publike u famoznoj španjolskoj pustinji Tabernas, koju su kultni spaghetti westerni prikazivali kao arizonsku Sonoru, pa je idealno poslužila za vizualiziranje Edmundove neowestern fantazije. Uz njegovu asistenciju berlinski redatelj Greg Blakey provukao je pustinjski session kroz 42-minutni eksperimentalni film „Live, West“, gdje je dodatno istaknuto sjajno otvaranje albuma s electro bluesom „Night Bell – Arizona“.
Nastavak je zvučao jednako zanimljivo, ali bilo je tu i par monotonih dionica, što je skoro neizbježan balast u radovima ambicioznijih beatmakera dok pokušavaju reproducirati hipnotički ritam krauta iz 1970-ih. Najnoviji digitalni equipment može proizvesti svakakva čuda, ali ipak ne može fejkati majstorije legendarnih kraut bubnjara Jaki Liebezeita (Can) ili Klausa i Thomasa Dingera (Neu!).
Edmund Kenny brzo je shvatio što čini razliku pa je Kerala Dust na lanjskom sessionu u švicarskim Alpama za drugi album najprije snimio živi bubanj. Proširena postava s neimenovanim gostujućim bubnjarom, pomalo nalik na mladog Gingera Bakera, najprije je predstavljena svirkom u američkom indie livestream serijalu Audiotree, gdje se jasno čulo i vidjelo što je Kenny mislio kad je najavljivao da s novim materijalom „ostavlja plesne noćne klubove u drugom planu i sve više ulazi u koncertne dvorane“.
Zbog albuma „Violet Drive“ (PIAS) na aktualnim electro rock plejlistama ostalo je vrlo malo bendova koji se mogu mjeriti s Kerala Dust. Najveću prednost donose im najavni singl „Pulse VI“ i naslovna pjesma, a jedan od aduta je svakako i uvodna tema „Moonbeam, Midnight, Howl“ s prizvukom Fujiya & Miyagi iz najboljih dana. „Pulse VI“ je kreativni vrhunac Edmundove neprolazne fascinacije kraut rockom, koju je Kerala Dust pretvorio u perfektan soundtrack za noćnu vožnju autobahnom na relaciji Berlin – Zurich.
No, ako treba izdvojiti najjaču pjesmu albuma „Violet Drive“ onda je to ipak briljantna naslovna, s velvetovski zatamnjenom pozadinom i psihodeličnom lirikom u kojoj Kenny efektno citira Floyde iz „Set Controls for the Heart of the Sun“. U nastavku priče „Red Light“ zvuči kao retrofuturistički electro blues remake nekog starog Waitsa, trip hop „Future Visions“ kao hommage za rani Portishead, a instrumental „Nuove Variazioni di una Stanza“ kao duboki naklon velikanu talijanske filmske glazbe Egistu Macchiu. Ukupan skor je impresivan, vrijeme je da ih netko dovede u Zagreb!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
