Zvuk dvadesetih: La Femme – francuski psihodelični adut

Kako su dva dvojica vizionara iz surferskog resorta stvorila elitni francuski glazbeni proizvod.

La Femme (foto: JD Fanello)

U ljetnoj sezoni Biarrizz je elitni resort i omiljeno surfersko okupljalište na francuskoj atlanskoj obali nadomak španjolske granice. Kad nastupi zima i surferi pođu doma postaje pospani gradić u kojem se ne događa ništa osim priprema za sljedeću sezonu. Dvojica frendova, gitarist Marlon Magnee i klavijaturist/vokalist Sasha Got htjeli su tamo napraviti bend, ali nisu imali s kim ni za koga. Preselili su se u pariško predgrađe Saint-Denis i na novoj adresi formirali prvu postavu Le Femme s pjevačicom Clemence Quelennec.

Kasnije su im se priključili basist Sam Lefevre i bubnjar Noe Delmas. Na nastupnom EP-ju iz 2010., nedavno reizdanom pod naslovom „La Femme resort“, zabilježeno je da su od samog početka imali dobro razrađenu shemu u koju su ubacivali elemente francuskog 60’s popa, surfa, psihodelije, krauta, new wavea i electro punka. Kao najveće uzore sami su istaknuli Velvet Underground i Kraftwerk, a kroz prvi EP otkrivao se i duboki trag najranijih radova The Cure („Killing an Arab“).

Kad su La Femme došli na red francuskom rock scenom dominirali su prekaljeni internacionalci Phoenix s top albumom „Wolfang Amadeus Phoenix“, dok se od novih imena nekako najviše vjerovalo art electro rock virtuozima Pony Hoax koji su započeli karijeru s prestižnim diplomama Conservatorie National de Musique i odmah uboli poveliki hit „Budapest“.

La Femme isprva nisu dobili toliki publicitet kao Pony Hoax, ali su vrlo rano uspjeli dogovoriti američku turneju, što im je automatski podiglo rejting nakon povratka u Pariz. Taman na vrijeme za uspješnu promociju albuma „Psycho Tropical Berlin“ iz 2013. s kojim su osvojili nacionalnu diskografsku nagradu Victoires de la Musique u kategoriji rokerskih debitanata. Zvučali su jako cool i pomalo retro dok su mikroskopski precizno radili na detaljima iz zvučne slike, a bili su primijećeni i po uvijek elegantnom outfitu.

Kultni pariški Radio Nova imao je na plejlisti njihov udarni singl „Si un jour“, „Sur la planche“ zavrtio se na soundtracku TV serije „Les Revenants“, „Psycho Tropical Berlin“ u izdanju major labela Barclay Records ušao je na francuski top 40 album chart, međutim sve je to bilo tek lagano zagrijavanje za ozbiljnije utakmice i veće domete.

Tri godine kasnije objavili su briljantan drugi album „Mystere“, nadahnut filozofijom Descartesa i Pascala, uokviren hipnotičkim krautom „Sphynx“, surferskom psihodelijom „Ou va le monde“, monumentalnom 13-minutnom Pink Floydovskom kompozicijom „Vagues“ i nenadmašnom „Septembre“ koja je bila i ostala najljepša posveta Velvetima otpjevana na francuskom jeziku. U raskošnom paketu sa 16 pjesama našlo se sasvim dovoljno materijala za ulaz na francuski top 10.

Clemence Quelennec osvanula je na naslovnici najutjecajnijeg pariškog rock magazina Les Inrockuntibles , Le Femme su rasprodali 6000+ ulaznica za dvoranu Zenith, koja je najpouzdanija mjera velikog uspjeha u metropoli, a njihov internacionalni festivalski đir protegnuo se od frankofonskih terena u Švicarskoj i Belgiji do glavne pozornice Levitationa u teksaškom Austinu, gdje se slabo govori francuski, ali svi perfektno razumiju psihodeliju.

Ambiciozna priprema trećeg albuma „Paradigmes“ bila je znatno usporena oko 2018. odlaskom Clemence Quelennec koja je odabrala manje zahtjevnu solo karijeru. Njeno mjesto zauzele su pjevačice Fanny Luzignant i Yse Grospiron, raspoređene i na dodatnim klavijaturama. Najavni spaghetti western singl „Cool Colorado“ s vokalom Sashe Gota bio je njihov prvi zapaženiji rad na engleskom jeziku, ali u nastavku albuma „Paradigmes“ opet je sve otpjevano na francuskom, uz manje psihodeličnih tonova i više plesnih ritmova.

Projekt je zaokružen izvrsnim promo filmom snimljenim za televiziju Arte koji je imao pravu kabaretsku atmosferu i šmek starog Pariza. Drugi multimedijalni zahvat bio je začudni retro-psihodelični „Levitation Sessions“ inspiriran legendarnim acid testovima Kena Keseya i njegovih Merry Prankstersa. Međutim, naredni studijski album „Paris – Hawai“ zvučao je posve drugačije i pozivao je na imaginarno putovanje Polinezijom, s havajskim gitarama, dream pop vokalima i exotic lounge produkcijom.

„Paris – Hawai“ predstavljen je kao početak novog „putopisnog“ serijala „Odysseay Collection“, a o čemu se zapravo radi postalo je jasnije s prošlogodišnjim albumom „Teatro Lucido“ koji je donio hispanoameričke teme, pretežno španjolsku liriku i zanimljive goste poput vokalistice Iman Amar iz andaluzijskog benda Adios Amores. U ovim novijim izdanjima La Femme se definitivno udaljio od onoga što je bio na albumima „Psycho Tropical Berlin“ i „Mystere“, ali je ostao jedan od nezaobilaznih francuskih aduta na indie pozornicama.

Nakon dugog čekanja napokon ćemo ga gledati u Zagrebu. Koncert je u petak 24. svibnja u Tvornici. Bienvenue!

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Kolumna

Idi na Vrh
X