Predstava ‘Animals and Childer Took to the Streets’ britanske kazališne trupe naziva 1927 gostovala je uzastopno dvije večeri u Teatru ITD u sklopu Nu: Write Theatre Festivala koji se bavi novim dramskim sadržajima.
Baveći se problematikom mladih u besperspektivnom klinču sa stvarnošću predstava progovara o vrlo aktualnoj temi koja svima koji u umjetnosti traže bijeg od upravo tih, svakodnevnih tema i ne zvuči kao najbolje provedena večer.
Susret sa stvarnošću kroz jednu takvu predstavu, s druge strane je puno kvalitetniji od gledanja vijesti. Mala trupa 1927 koju čini kompaktna četvorka, 3 glumice i jedan profesor animacije započela je zajednički stvaralački krik prije nešto više od četiri godine. Nakon premijere prve predstave “Beetwen the Devil and the Deep Blue Sea” koja se sastoji od niza kratkih prizora na neke vražje teme nižu se njihovi uspjesi koji se najbolje opisuju s činjenicom da su stalno na turneji. Nakon Hrvatske mala trupa putuje za Nigeriju. Šarm njihovog izraza uvelike se može tražiti upravo u zajedništvu njih četvero, u uvjerenosti i predanosti svome poslu.
“Animals and Childer Took to the Streets” tehnički podsjeća na cirkusku točku jer prostora za improvizirane pokrete ili zastajkivanja u naraciji uopće nema, taj element pojačan je cjelokupnim vizualnim izrazom predstave koji je uronjen u “romantična” vremena pred prvu svjetsku krizu 1929. kada je cirkus bio u svojim zlatnim danima, dok mu popularnost nije ugrožavalo niti kino niti koncerti. Predstava je poseban gušt svim audiofilima finog britanskog engleskog jezika, u britanskoj kulturi RP glasovi poseban je način govora i izražavanja koji datira iz tridesetih godina prošlog stoljeća kada ga je koristilo pristojno Londonsko društvo, a danas je u stalnom opadanju svojih korisnika ili se tek preselio u BBC naglasak, King’s/Queen’s naglasak, Oxfordski i dr. Stilski povratak u prošlost ljupko zastrašujuće korespondira s tmurnim ulaskom u desete godine 21. stoljeća s velikim crnim oblakom socijalnih i drugih nepravdi nad većinom glava po broju i tjelesnom obimu nabujalih zemljana.
Tri glumice i u svakodnevnom odijevanju posežu za elegancijom tridesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća pa ih je lako zamisliti kako u nekom vrtu kakav ima Miss Marple piju čaj i smišljaju nove priče za veliku djecu. U kafiću ITD-a popili smo kavu i popričali o svemu po malo.
Samim pogledom na vašu web stranicu ali i u predstavi vidljiva je vaša fascinacija ćiriličnim slovima, kako je došlo do nje i što vas je sve inspiriralo za predstavu?
Paul Barritt: Koliko znam Rusima ona znače sasvim druge glasove, ali meni su ona jednostavno tiskarski lijepa i čitam ih jedino kako mi odgovara, posudili smo ih. Jako puno smo proučavali ruske revolucionarne plakate, općenito Konstruktivizam, njegovo idealiziranje, bio je to briljantan umjetnički pokret, svakako prelijep promatraču. Teatarski dio vrlo vjerojatno ima veze s tim što sam jako davno gledao “Forbiden Fantasy”. Tada sam još mislio da ću se baviti filmom. Jan Švankmajer je velikan koji je počeo filmski upotrebljavati lutke, radio je različite multimedijalne stvari da bi potpuno prešao u animaciju. On je najbolji animator na svijetu, sve što je napravio je jednostavno briljantno. Tu je u društvu i ruski animator Jurij Norstein i njegovi odlični crtani filmovi “Jež u magli” i “Priča od priče”. Dalje>>