U sklopu 17. Motovun Film Festivala prikazan je dokumentarac Iaina Forsythea i Jane Pollard ‘20,000 dana na Zemlji’, pobjednik Sundancea u kategorijama najbolje režije i montaže, a koji tobože prikazuje jedan dan u životu genijalnog australskog pjesnika i glazbenika Nicka Cavea, no zapravo se bavi istraživanjem kreativnoga procesa u umjetnosti uopće.
Riječ je o rokumentarcu, tako da u njemu ima glazbe, ponajviše sa zadnjega albuma Nicka Cavea i The Bad Seedsa „Push the Sky Away“, pritom i neobjavljenih poput „Give Us A Kiss“ i manje poznatih („Animal X“), no glazba čak ni nije ‘glavni junak’ ovoga filma.
Forsythe i Pollard već godinama surađuju s Caveom, režiraju mu spotove i dokumentarce, pa su se u ovom filmu radije pozabavili podzemnim vodama stvaralaštva nego faktografijom i rezultatom. Cave u seriji razgovora sa psihijatrom, suradnicima (Warren Ellis), bivšim suradnicima (Blixa Bargeld, Kylie Minogue) i prijateljima (Ray Winstone) i otkriva pozadinu kreiranja djela koje nije produkt inspiracije koliko umjetnikova svijeta koji ovaj mora neprestano graditi, stvarati, rušiti i nadograđivati u iscrpljujućem danonoćnom radu.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=WDlmnXBUoH0[/youtube]
Plakat filma prikazuje Cavea za pisaćim strojem na teškom drvenome stolu, okruženoga bezbrojnim knjigama o svim zamislivim temama. To je Caveov ured u Brightonu u kojemu on, za razliku od ostalih umjetnika i rock zvijezda, radi osmerosatni radni dan na stvaranju i širenju polja svoje umjetničke djelatnosti. I dok svaka riječ izgovorena u offu odiše Caveovom poetikom i filozofijom, u razgovorima s prijateljima vidimo ga u opuštenom i duhovitom izdanju, na koje su oni što površnije poznaju njegov lik i djelo, manje pripremljeni. To se najviše odnosi na razgovor s Warrenom Ellisom o koncertu Nine Simone. S jedne strane dubok i ozbiljan, s druge vrckav i otkačen, film i tim konceptom prati dualitet sakralnog i profanog koji se nalazi u samoj srži Caveove filozofije.
Vizualno prekrasan, glazbeno nenadmašan, pametan i zabavan, „20,000 dana na Zemlji“ obvezatno je gradivo za sve ljubitelje Nicka Cavea, ali zbog vrhunske realizacije i univerzalne teme u pozadini bit će zanimljiv i onima koje zanima više od glazbe. Bez sumnje, riječ je o unikatnome rokumentarcu, jednome od najboljih uopće, koji je nemoguće pogledati samo jednom.
Ocjena: 10/10
(Corniche Pictures, BFI, Film4, 2014.)