Pokoji dobar štos, slavlje Latino kulture i previše poznatih sastojaka glavne su osobine novog DC-jevog superherojskog filma koji se uspio probiti na vrh box officea ovaj vikend.
Sic transit gloria mundi. Ništa nije vječno, pa tako ni obitavanje “Barbie” na prvom mjestu box officea, a presudni udarac detronizacije najvećeg ljetnog hita (uskoro i najvećeg hita godine, kad sustigne razliku u zaradi koja je dijeli od “Super Mario Bros. Movie”, obiteljskog animiranog filma koji i dalje ima prednost u broju tjedana na vrhu gledanosti s ukupno pet naspram četiri “Barbie” i “Avatara” s početka godine) došao je iz nepotopljivog superherojskog žanra, ovaj put iz DC-jeve radionice kojoj je svaki narativ koji je može prikazati u pozitivnom svjetlu itekako bitan u razdoblju nakon što je njihov prethodni izdanak, “The Flash” doživio razočaravajuće rezultate na blagajnama.
Pišući upravo o “The Flashu” spominjali smo neprivlačnu poziciju u kojoj se DC trenutno nalazi, a u kojoj dovršava jednu fazu svog postojanja koja nije priželjkivani uspjeh prije nego James Gunn pokrene novo poglavlje u kojem će novi junaci dobiti priliku privlačenja publike dok će neki postojeći dobiti nove rebootove u nadi da je ono što se naziva terminom superhero fatigue samo prolazna faza suvremene kinematografije. No, gledajući “Blue Beetle” iz mnogo je razloga jasno da je zamor superjunacima doista stvaran unatoč činjenici da ti filmovi ipak ostvaruju nezanemarivu zaradu.
Sam kostur radnje filma čiju režiju potpisuje ne pretjerano poznati Portorikanac Ángel Manuel Soto uključuje mladog diplomca meksičkih korijena Jaimeja Reyesa (Xolo Maridueña, od ranije poznat iz Netflixove serije “Cobra Kai”) koji igrom slučaja dođe u posjed Skaraba, vanzemaljskog artefakta koji se spaja s njegovim tijelom tvoreći odijelo koje služi kao štit i oružje, a koje će mu poslužiti u borbi protiv moćne korporacije ratobornih namjera pod vodstvom Victorije Korg (Susan Sarandon).
Nakon spomenutog Flasha, a prije i Spidermana, priča o mladićima koji neplanirano postaju moćni junaci i nose se s odgovornošću koju im novonastala situacija donosi postaju već vrlo izlizanim sadržajem, a samo odijelo Blue Beetlea često podsjeća na DC-jevu verziju onoga za što je u Marvelu zadužen Iron Man. U nedostatku dublje originalnosti, Sotov film uvelike igra na kartu tzv. reprezentacije, u ovom slučaju na Latino kulturu koja se pokazuje izrazito bitnim sastojkom filma, trudeći se za nju postići ono što je “Black Panther” napravio s crnom ekipom i postavom.
Unatoč suviše poznatim obrascima, “Blue Beetle” donosi dovoljno zabavnih gegova i pozitivnih vibracija za gledatelje smanjenih očekivanja. Ipak, uporno ustrajanje Hollywooda na važnosti obitelji kao zajednice u posljednje vrijeme postaje izrazito napornim klišejom od kojega je sve teže pobjeći. No, dočim su prethodni ovogodišnji hitovi poput “Fast X” i “Mission: Impossible” pod pojmom obitelji mislili na skupinu suradnika, u “Blue Beetle” je barem u fokusu prava nuklearna obitelj iz radničke klase, no to ne sprječava film da skrene u epizode moralizirajuće ljigavosti u nestvarnim scenama uvelike slične onoj u kojoj Barbie razgovara sa svojom kreatoricom. Ne trebate biti prevelik cinik da vam se u kinu u posljednje vrijeme izvrću očne jabučice.
Nisu ni svi gegovi uspješni, pa tako film dvaput odigra neuspjelu kartu bake naoružane ručnim topom bez ikakvog razloga ili efekta, a među najuspješnije sekvence valja izdvojiti Jaimejevu prvu “vožnju” gradom u svom novom odijelu koja je popraćena zvukom jednog od prvih svjetskih protopunk bendova, peruanskih Los Saicos iz šezdesetih i njihove nezaboravne “¡Demolición!”. Čini se da je među gledateljima mnogo simpatija privukao i lik ujaka Rudyja (George Lopez), teoretičara zavjere oštrih političkih stavova koji, između ostalog, izražava svoje mišljenje o tome da je Batman fašist.
“Blue Beetle” završava i dodatnom scenom koju ne smijemo otkriti iz profesionalnih razloga, ali koja upućuje na to da bi se priča trebala nastaviti u budućnosti. Hoće li ovaj junak, ako se ostvari uspjeh na blagajnama, ipak na neki način pronaći u novi filmski univerzum DCU, baš kao i Aquaman čiji nastavak očekujemo krajem godine, ili će ostati upamćen kao posljednji ćorsokak DCEU-a? Iskreno, čini se da nam je manje-više svejedno. Zamor superjunacima je stvaran i ovi filmovi sve više ostavljaju dojam da ih publika gleda iz inercije, navike ili želje da ostanu u tijeku, premda zauzvrat dobivamo sve manje uzbuđenja, a sve više podgrijanih ostataka s jučerašnjeg menija.
(DC Studios/Warner Bros. Pictures, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
