Sinoć su koncertom u Tvornici Kulture Partibrejkersi otpuhali 40 svjećica na svojoj rođendanskoj torti.
Obljetničarska prigoda zaslužuje malo retrospektivu, da se oni stariji prisjete, a oni mlađi upoznaju sa životopisom ovog benda. Osnovani 1982. u Beogradu, prvi album objavljuju 1985. za zagrebački Jugoton. Od Jugotona začudo ne dobivaju podršku za izdavanje “dvojke”, premda su se na tom albumu našle neupitno jake stvari poput “Prsten” i “Mesečeva kći”. Stoga prelaze u beogradski Jugodisk za koji izdaju sljedeća 2 albuma (“II” iz 1988. i “III” 1989.).
Već u tom prvom razdoblju definirali su stil kojeg se kroz cijelu karijeru nepokolebljivo drže. Bazični rock ukorijenjen u blues i temeljen na Antonovim riffovima na pola puta između Stoogesa i Stonesa, te Canetovim direktnim stihovima-parolama. Jedini instrument kojem je povremeno dozvoljena penetracija u strogi trokut gitara-bas-bubanj je usna harmonika. Sa punkom su dijelili stav, ali ne i ikonografiju, senzibilitetom bliži proto-punk bendovima plavih ovratnika poput Dr. Feelgood. Već u startu u raskoraku sa tadašnjim novovalnim trendovima, Partibrejkersi su ostali permanentni misfiti, nikad u modi, ali, paradoksalno, možda baš zato za razliku od svojih vršnjaka nikad nisu postali ni demode.
Zahvaljujući svojoj poziciji uvijek par koraka odmaknutoj od mainstreama, kroz cijelu karijeru su zadržali ulični kredibilitet. Iako se njihov izričaj manje-više nikada nije mijenjao, albumi Partibrejkersa uvijek su uspijevali biti soundtrack socijalno-političke situacije oko njih. Anton i Cane su sudjelovali u kultnom projektu/supergrupi Rimtutituki koja je zapamćena kao jedna od najjačih epizoda antiratnog pokreta otpora u Srbiji i prkosnog pokazivanja srednjeg prsta režimu (ime grupe je anagram od “turim ti kitu”). Antiratni sentiment odražavao se i u ključnim pjesmama sa albuma “Kiselo i slatko” iz 1994., dok je sljedeći album “Ledeno doba” već i samim naslovom odražavao realnost života pod režimskom represijom i embargom svjetske zajednice. I novomilenijski trolist albuma (“Gramzivost i pohlepa” iz 2002., “Sloboda ili ništa” iz 2007. i “Sirotinjsko carstvo”) opet je bio zvučna kulisa života u postmiloševićevskoj stvarnosti korumpiranog balkan-kapitalizma.
No daleko od toga da su Partibrejkersi zainteresirani samo za socijalnu angažiranost ili da funkcioniraju isključivo kao ogledalo svijeta oko sebe. Ima tu i dosta misticizma i romantike.
Koncert u Zagrebu započeo je sa „Noć“ koja nam je poručila da zabava usprkos svemu još traje. Adrenalinski šutovi su uslijedili u očekivanim trenutcima, sa „Zemljotres“, „Kreni prema meni“ i „Hipnotisana gomila“. Premda ovih dana više nije glavna vijest, još uvijek smo u pandemiji, pa valja reći da su na ulazu uredno provjeravane covid potvrde. No unutra, u dvorani pandemijskim restrikcijama nije bilo ni traga. Želja za nesputanim uživanjem o dobrom starom rokenrolu kolala je između publike i benda. Zajedno su upadali u hipnotički groove u stvarima poput „Noćas u gradu“ ili „Sirotinjsko carstvo“.
Nije bilo puno komentiranja aktualnih događanja sa bine, a kad je bilo Cane je umjesto eksplicitnih poruka radije odabrao neodređenost. Ipak, kao zadnje dvije stvari „regularnog“ dijela koncerta odsvirane su one ključne dvije antiratne pjesme, „Hoću da znam“ i „Molitva“, pa neka zaključuje što god tko hoće. Bisevi su pak započeli sa spomenutom romantikom („Mesečeva kći“ i „Dugo te nema“), a završili, kako drugačije nego sa jednom putnom za kraj („Najbolje se putuje“).
Sudeći po energiji pune Tvornici, po multigeneracijskom profilu publike, po osjećaju koji se može osjetiti samo kad na koncertu u utrobi rezonira tutanj bubnja, ipak još uvijek ima rokenrola poslije rokenrola.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
