Srpski kino hit redatelja Stevana Filpovića i scenarista Dimitrija Vojnova nastajao je oko 3 godine, a u trenutku kad se prošle godine pojavio u kinima podignuo je dosta prašine kao svojevrsno predviđanje budućnosti i huliganskih napada koji su se tada odvijali u Srbiji. Film Šišanje u tjedan dana pogledalo je oko 20 tisuća ljudi, a prije nekoliko dana u kinu Europa prikazan je u sklopu Dana srpske kulture.
Iako vuče pokoju usporedbu s hrvatskim filmom “Metastaze”, prvenstveno prikazom života jedne supkulture, film nije srpska inačica istog filma, kako ga znaju u medijima pogrešno nazvati i dovoditi u bliske usporedbe. Ne samo da se razlikuju u kvaliteti izvedbe (gdje je “Metastaze” bolji, ozbiljniji i manje doslovan film), nego imaju i potpuno različita žarišta svojih tema – “Metastaze” kao teška socijalna drama, a “Šišanje” bismo vrlo lako i prilično točno mogli opisati kao pilot srpske verzije “Zakona i reda”, gdje koketira s trilerom i krimićem. Poput epizode, s upravo nedovoljno razrađenim likovima da bi funkcionirao kao cjelovito i kvalitetno filmsko ostvarenje i upravo dovoljno razvijenom pričom da zaintrigira gledatelja za sljedeću.
Novica (Nikola Rakočević) je matematički genije, a njegovu priču pratimo od natjecanja na kojem kolegi Relji (Viktor Savić), pripadniku skupine skinheadsa, pomogne oko jednog zadatka. Profesorica skuži muljaže, no Novica kaže kako je pomogao nekom drugom. Obojica budu izbačeni, a Relja ga iz zahvalnosti velikodušno primi u svoje društvo koje se sastaje u podrumu, slavi Hitlera i nacizam. Opijaju se, ispuštaju životinjske krikove, razbijaju glave jedan drugome i maštaju o etničkom čišćenju naroda i stvaranju Velike Srbije. I da, nazivaju se finim Srbima koji nikad ne bi taknuli slabijeg od sebe. Osim ako nije peder. Ili Jevrej. Ili šiptar. Ili Hrvat. Pozove Novicu da im se pridruži na utakmici Radnik-Novi Pazar. “Koga boli kurac za nogomet, idemo u borbu”, kaže Relja. Tamo se potuku s policijom, a nedugo zatim Novica ubije Roma, pripadnika skupine koja je isti dan prethodno maltretirala njega i djevojku Minu (Bojana Novaković), također pripadnicu grupe/susjedu koju otprije poznaje iz viđenja. Mina postaje i jedan od njegovih motiva ostanka u grupi.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=A6VSm3D0DJY[/youtube]
Na predavanjima pak, njegov profesor iliti “jedan od najvećih intelektualaca”, propovijeda o tome kako su se Hitlerova proročanstva ispunila: kapitalom i kulturom upravljaju židovi u američkoj administraciji, vode ratove i drže sve pod nogama. Stvaraju svijet novog globalnog ropstva. Novičin prijatelj nazove ga otvorenim nacistom, no Novicu zaintrigiraju teorije. “Mein Kampf” mu je dječje štivo, a ideologija njegovih novih kolega zasnovana je po njegovom mišljenju na pogrešnim temeljima i neistinama. Ima svoje ideje i svoje planove. Rastrgan između savjesti i vanjskih pritisaka, polako isklizne u mračni dio sebe, postaje njegov rob i nameće se kao vođa skupine. Mina mu se priklanja, provocirajući Relju kako Novica radi ono o čemu on samo “kenja” godinama.
Ono što u filmu ostavlja najsnažniji dojam svakako je izvrsna izvedba glavnog glumca Nikole Rakočevića, čija transformacija ide puno dalje od brijanje glave. Odlično nijansira gradaciju svog lika od tek usamljenog i za te godine uobičajeno neshvaćenog tinejdžera, do vođe esktremne skupine koja ne preza ni pred čim do ostvarenja svog cilja. U početku uspješno zadobiva simpatije kod gledatelja i njegovo suosjećanje, stavljajući ga licem u lice s nadarenim i inteligentnim mladićem čiji se život čini nesretnim i teškim – nema majku, otac je bolestan; i drži ga u nadi kako će u konačnici ipak donijeti ispravnu odluku i opravdati povjerenje i sažaljenje koje mu je gledatelj dao, pa čak i do samog kraja kad postane jasno kako se to neće dogoditi.
Film iz zanimljive perspektive prikazuje rasteće zlo u čovjeku, ali i rasteće zlo u društvu. Paralelno prati skupinu huligana i organizirani kriminal koji se odvija u pozadini cijele priče – politički vrh koji koristi malog čovjeka kao pijuna u ostvarenju svojih ciljeva, većih od njih samih, a u svrhu promicanja izopačenih ideologija ekstremnog nacionalizma. Ipak, unatoč snažnoj poruci filma, dijalozima dobro izbalansiranim duhovitim i zanimljivim opaskama, te relativno dobrim uvidom u određene situacije i likove kroz čitav niz brutalnih i teških scena, gdje zbog prirode problema i potrebe da se utisne u svijest kolektiva, ne smeta čak ni doslovno i opetovano poentiranje istih stvari po nekoliko puta, ono što je teško oprostiti je konačna izvedba cijele priče, koja nažalost ostavlja dojam amaterske traljavosti, posebno u lošoj montaži. Potencijal pojedinih likova uopće nije iskorišten, a motivacije i odnosi među likovima prečesto plivaju u mutnom da bi priči dali još šire značenje.
Ocjena: 6/10
(Hypnopolis, 2010)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
