Yogi Lonich, američki gitarist s hrvatskom adresom nastupit će zajedno sa Zoranom Čalićem u srijedu 15. ožujka u Vintage Industrialu. Poznat je po suradnjama s glazbenicima kao što su Shakira, Anastacia, Filter, The Doors, Cat Stevens, a ponajviše s pokojnim Chrisom Cornellom. Stoga je bilo nemoguće da razgovor s Yogijem u jednom trenutku ne skrene u tom smjeru, uz otkrivanje nekih detalja…
Zasvirat ćeš zajedno sa Zoranom Čalićem u Vintage Industrialu ove srijede. Kako je došlo do toga i kako ste se upoznali?
Yogi Lonich: Ideja za koncert potječe od Matije Trupinovića. Osobno još uvijek nisam upoznao Zorana, ali to ćemo učiniti kad se zajedno popnemo na stage i zasviramo. On ima dobru reputaciju kao gitarist, skladatelj i tekstopisac, pa me veseli čuti ga.
Uau, to je znači pravi gitaristički ‘blind date’. On je jedan od naših najboljih blues/rock gitarista. No koji je tvoj omiljeni stil? Mislim, prilično si osebujan, bar po onome što laik koji naleti na tvoju stranicu može čuti kroz pjesme „Sitting On The Top Of The World“, „Paint The World“, „Inside You“ i „Settle For The Less“ koje su prve ponuđene.
Yogi Lonich: Kad dođe do skladanja, najviše sam pod utjecajem britanske popularne glazbe; The Beatles, Radiohead, Stones, Zeppelin… Ali moja gitarska inspiracija dolazi iz bluesa, soula, jazza i rocka. Najviše ‘kopam’ po onome što su između ostalih radili Hendrix, Jimmy Page, John Scofield, Robben Ford, Wes Montgomery, Miles, BB King i Angus Young.
Kao rođeni kalifornijski glazbenik i producent što nalaziš interesantnim na hrvatskoj rock sceni, ili možda što te najviše iznenadilo?
Yogi Lonich: Uživao sam svirati Antivalentinovo koncert s Edom Maajkom. Tada su nastupali i Let 3 i TBF koji su također izvrsni bendovi. Goran Bare je prava stvar kad se dođe do klasičnog rocka. Također mi se sviđaju ex-Yu osamdesete. Ono što me ugodno iznenadilo jest da ovdje mlada publika, i ženska i muška ide na jazz koncerte. U Americi jazz nekako najviše slušaju muški glazbenici. Tu su također i odlični eksperimentalni sastavi kao što su Mimika i Chui koji vuku balkanske utjecaje što je u potpunosti jedinstveno i novo za mene.
Možeš li nas usporediti s SAD-om, možda?
Yogi Lonich: Teško mi je uspoređivati jer još uvijek učim jezik, pa teško razumijem tekstove pjesama, ali kao što sam rekao, ima ovdje puno talentiranih glazbenika. Upoznajem sve više i hrvatsku folk scenu i glazbu, te pokušavam proniknuti u taj ‘jezik’. Amerika je toliko velika da omogućuje eksponencijalno veću selekciju i ponudu glazbe.
Zadnje što sam uspio uhvatiti od informacija jest da si radio na drugom album Through The Desert. Na čemu trenutno radiš?
Yogi Lonich: Originalno je to trebao biti drugi Run Through the Desert album, ali sam odlučio izdati treći solo album s istom ritam sekcijom. Bit će to više blues rock ploča, a manje hard rock kao što je Through the Desert. Upravo sam se vratio iz Los Angelesa gdje sam snimio bas i bubnjeve za to. Narednih nekoliko mjeseci ću raditi na finaliziranju tekstova i melodija za album. Paralelno počinjem snimati album s Edom Maajkom i bendom koji s njim surađuje. Na kraju mjeseca odlazim u Kinu kako bih snimio koncertni DVD s njihovom pop zvijezdom koja se zove Jeff Chang, a nedavno su me kontaktirali ljudi iz Massimovog tima i pitali za učešće na njegovom novom albumu. Radujem se svemu tome!
Surađivao si s mnogo glazbenika i sastava. Kako je bilo raditi s ikonama kao što su The Doors i Cat Stevens?
Yogi Lonich: Odgovor na to pitanje bi mogao biti cijeli jedan novi intervju. Pa ću se limitirati i reći par riječi o Cat Stevensu i Chrisu Cornellu. Chris je bio nevjerojatan talent i dobar prijatelj. Bio je velikodušan i prema svima nama u bendu se odnosio poput brata. Također je imao i svoju divlju stranu. Sjećam se dana prvih proba kad nas je nasumično pitao: „Misliš li da mogu baciti ovaj drveni stolac u koš za smeće?“ Koš se nalazio nekih pet metara od njega. Mi smo ga bodrili i kad ga je zavitlao, pogodio je zid na kojem se stolac rasuo u dijelove. Nekad je bio poput djeteta iskren. Jako mi nedostaje. Cat Stevens, kojeg danas mnogi znaju po imenu Yusuf Islam je engleski gospodin koji nam je dao toliko slobode u studiju kako bi pronašli dijelove koji se uklapaju u njegov glazbu. Bilo je to organsko iskustvo kakvo je rijetkost na snimanjima u današnje vrijeme. Svi smo se okupili u House of Blues studiju u Los Angelesu i svirali fizički jako blizu jedan drugom, bez separatora koji bi nas odjeljivali. Jednostavno smo svirali zajedno, dvije akustične gitare, bas i bubnjevi. Bez nasnimavanja ili studijskih trikova. On je takva vrsta duše s kojom bih htio opet raditi u budućnosti.
Hajmo reći da je tvoje prvo veće predstavljanje hrvatskoj publici bilo prije dvije godine kad si u Lisinskom s Chrisom Cornellom zasvirao „Black Hole Sun“ Soundgardena i „Going To California“ Led Zeppelina. Tada se isprva činilo kako si samo dobrovoljac iz publike koji je potvrdno digao ruku na Chrisovo pitanje: „Tko zna svirati „Going To California“?“ i potom došetao do pozornice i pridružio mu se u izvedbi.
Yogi Lonich: Chis me nazvao dan prije koncerta i pozvao da me da dođem. Tada smo odlučili da ću mu se pridružiti na pozornici, tako da me pozvao i na tonsku probu prije koncerta. Svojim šarmom improvizirao je taj dio: „Tko iz publike zna svirati „Going To California“?“ Ja sam u tom trenutku također bio iznenađen. Učinio je to spontano. Nije bilo iznenađenja ni kad se odlučio obrijati mi glavu tijekom koncerta u New Yorku.
Koliko dugo si poznavao Chrisa Cornella? Po ovome što si rekao, bili ste jako bliski. Vjerujem da te je vijest o tragediji zatekla… Kao i mnoge od nas.
Yogi Lonich: Chrisa sam upoznao tijekom audicijskog procesa 2006. Groznica je bilo nastupati s takvom legendom. Kad sam čuo vijest o njegovom odlasku bio sam usred snimanja. Trebalo mi je vremena kako bih uopće shvatio što se dogodilo. To je veliki gubitak za glazbeni svijet, kao i za ljudski rod.
Kako je bilo surađivati s Anastaciom i Shakirom?
Yogi Lonich: Moja suradnja s Anastaciom je bila odlična. Ona je dama puna duše i snažnog glasa. Svirao sam na njenoj „Live at Last“ turneji. Dozvolila mi je da budem svoj na pozornici i bilo mi je inspirativno slušati njeno pjevanje iz večeri u večer. Bila je toliko cool da je za bend i cijeli crew organizirala tulume za završetak turneje. Bili smo jedna velika sretna obitelj. Što se tiče Shakire, svirao sam gitaru na nekoliko njenih pjesama prije nekoliko godina. Čuo sam da session može biti dug i izazovan kad je ona u studiju.
I za kraj naravno, što te najviše privuklo za doći živjeti i raditi u Hrvatskoj, jer, kao što vidimo, puno ljudi napušta ovu zemlju?
Yogi Lonich: Trideset godina sam živio u Los Angelesu i puno toga postigao, ali oduvijek sam želio živjeti u Europi. Moja otac je rodom iz Dalmacije, a moja žena Zagrepčanka, pa se Hrvatska činila kao logično mjesto za mene. Kad nam je kćerka trebala krenuti u prvi razred osnovne škole, predložio sam da se preselimo i ostatak je povijest. Sviđa mi se ovdašnji životni stil. Nemam potrebu prostituirati svoj rad i biti kompetitivan kao što sam bio u Los Angelesu. Morska obala je predivna, a ljudi gostoljubivi. Kao hrvatski građanin, ponosan sam što je mogu reći da mi je to dom.
Saznajte više o Yogiju Lonichu
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
