Alkohol joj je uništio lošu vezu, pa Sarah Shook na novom albumu pije još više kako bi je zaboravila. Zmija s naslovnice ovog odličnog cowpunk albuma trebala bi gristi vlastiti rep kako bi poetično dočarala “circulus vitiosus” u kojem se našla ova divlja i talentirana kantautorica.
Country kantautorica Sarah Shook na sceni se pojavila prije tri godine kada je objavila svoj prvijenac s bendom The Disarmers, “Sidelong”. Ta ploča bavila se temom propadajuće disfunkcionalne veze koja puca pod bremenom divljeg života autorice, a teme na njezinom novom albumu “Years” pretežno su iste. Veza je napokon propala, a Sarah kroz novih deset pjesama dijagnosticira gdje su stvari pošle po zlu. Uglavnom je riječ o lošim odlukama uzrokovanim prekomjernom konzumacijom alkohola.
Specifičnost njezinog zvuka krije se u naglašenom pankerskom stavu autorice, pa bi se Disarmerse moglo proglasiti nastavljačima tradicije cowpunka, glazbenog izričaja koji kombinira punk i country, iako se zvučno “Years”, kao i “Sidelong”, više naslanjaju na potonji. Sama Sarah kaže da je za vrijeme snimanja novog albuma odlučila prestati piti, što se djelomično odrazilo na njezine vokalne sposobnosti u odnosu na prvu ploču, iako većina pjesama duboko crpi iz loših iskustava koja su se odvila u alkoholnoj izmaglici, a o kojima Shook pjeva ili vragolasto zafrkantski (“Damned If I Do, Damned if I Don’t”), ili pak žalobno se suočavajući s vlastitim problemom (“Heartache in Hell”).
Najbolji materijal dolazi iz područja koje se nalazi negdje između te dvije krajnosti, a predstavlja ga twangy balada “The Bottle Never Lets Me Down” napisana iz muške perspektive, kao i “Parting Words” koja je slijedi na sredini albuma. Od ostalih pjesama valja izdvojiti rezigniranu “New Ways to Fail” koja izravno odgovara na pitanje postavljeno na pjesmi “The Nail” s prethodnog albuma o tome tko će zabiti posljednji čavao u lijes veze: “I need this shit like I need another hole in my head.”
Iz naslova poput “Over You” i “Lesson” vidi se Sarina želja da preboli toksičnu vezu i nauči lekcije iz nje, no sve se ponovno svodi na cuganje i opću autodestrukciju koje ostaju glavne osobine njezine protagonistice. Shook kaže da nije bila sasvim zadovoljna s albumom sve dok nije napisala posljednju pjesmu, “Years”, koja je onda postala i naslovnom pjesmom ploče. Iako je, kao i većinu pjesama s ovog albuma, krasi zarazna i vedra melodija, pa čak i šašavi honkytonk “toot-toot” refren, u ovoj pjesmi koja podvlači crtu pod vezu o kojoj pjeva već godinama, sve se svodi na jednostavnu činjenicu: “There was a time that you were kind to me, but baby, it’s been years.”
Sari treba željeti da se čim prije oporavi od briga koje je tište, ali ako se jednom i sredi hoće li joj uopće ostati o čemu pjevati na sljedećoj ploči? I ako hoće, mogu li te pjesme ostati jednako odlične i ludo zabavne poput ovih s “Years”? Nadajmo se.
Ocjena: 8/10
(Bloodshot Records, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
